Vrlo dobra opservacija.

Kad bi prosječan progresivac otputovao u prošlost i glasno propovjedao narativ koji je njima specifičan, znatiželjnici bi se okupili i zurili kao u majmune u zoološkom vrtu, ubrzo bi stigli dečki u bijelim kutama, hospitalizirali i pružili liječničku pomoć, u obliku elektrošokova ili lobotomije. To je ta osjetna razlika između nekadašnjeg i sadašnjeg društva; umjesto da mentalnom bolesniku pruži medicinsku i psihološku pomoć, ono potiče njegovu bolest i uvjerava ga da je normalan i potpuno zdrav.

Uništavanjem vrijednosti se postavljaju temelji za novo normalno, a to otvara vrata seksualizaciji od malih nogu i promjeni spola u djece, odjevanje dječaka u haljinice, udomljavanju i posvajanju djece od strane istospolnih parova, zloćudnom feminizmu modernog doba i zagovaranju rodne ideologije, identificiranje odraslog čovjeka u djevojčicu, crkvi koja slavi transrodnog Boga. Monolitno društvo je postalo nepoželjno jer se smatra rasističkim pa ga nastoje začiniti raznolikošću, a tome pridonosi priljev ilegalnih imigranata. Sve te pošasti modernog doba čine biračko tijelo ljevice, liberala, demokrata i zelenih govnara koji promoviraju ekološku energiju, koja ne može napojiti ni njihove analne stimulatore.

Nedavno sam čitao jedan zanimljivi SF roman, bavi se ratom protiv neke vanzemaljske vrste, no to nije bitno, u njegovoj viziji budućnosti, seksualne manjine su univerzalne seksualne orijentacije, nametnute u sklopu eugeničkog vijeća za kontroliranje populacije sa ciljem obustavljanja prirodne reprodukcije, naime došli su do zaključka kako slobodan odabir partnera i rasne razlike djeluju destruktivno na čovječanstvo, a s potpunom kontrolom rađanja se stvara nova rasa po vlastitoj mjeri. Eugeničko vijeće je postepeno navikavalo na ideju univerzalne homoseksualnosti, pa se tako heteroseksualnost ubrzo našla na popisu nepoželjnih bolesti. Roman je objavljen 1970. godine, autora je očigledno inspiriralo slobodoumno maloumlje koje se otelo kontroli dok se paralelno odvijao Vijetnamski rat, ali i narativ u medijima koji po svemu sudeći nije novost, nego je proces.