tocno gledajuci hrvatske filmove nije los... ali neki dijalozi su predugi(npr onaj kad je gregurevic isa onom pjasniku i lomija ruze... booooooring), predvidivost(dis ti? a di i ti... totalno predvidivo i uzasno uvjerljivo), once in a lifetime ljubav za popom(zijev zijev... neuvjerljivo), stereotipni hrvatski gastarbajter koji se vraca u selo(jel mora u svakom "boljem" filmu?), prijateljstvo ministicina muza i gregurevica(to bi valjda bilo zabavno mome starom), ismijavanje ljudi iz zaledja(pa dobro nedavno je bija kung-fu)... jednostavno mi film nema neku tezinu, niti u zabavi sta mu je prvotna zelja bila... virujem...

ali ka sta smo tu zakljucili svak ima svoj ukus...

i cestitke novorodjenom zekoslavu mrkvi