Ma Hugo, ja samo govorim da je meni jedan tvoj post tamo negdje iza Nove godine probudio više emocija nego što će ikada moći ikakav statistički podatak o tisućama umrlih od raka ili AIDSa ili ptičje gripe ili...  Mislim, nemoj mi reć da bi tebe više pogodilo da u Rijeci pogine, ne znam, "5000 ljudi", nego da čuješ da je, nedaobog, mladi novinar Novog lista poginuo na zadatku, ili da se u plimnom valu utopio prosijedi arhitekt dok je trčao lungo mare?

Ako je to istina, ti si zaista poseban čovjek.

Za jedinkama se žali.  "100,000 stradalih", pa taman da su u Zagrebu, ne budi neke posebne emocije - ok, šok i čuđenje možda, ali u biti to je vježba u project managementu, ili međunarodnom pravu, ili vojnoj strategiji, ili čemu već, ovisno o uzroku stradanja.  Hebiga.


Uglavnom, ja mislim da je čovjek napisao baš dobar tekst.  Odnosno, da je pisao o odličnoj temi i ima odlična zapažanja o njoj (desenzibilizaciji ljudi na ljudske tragedije) - sam tekst kao tekst, slažem se, i ne zaslužuje neke velike ocjene.  E sad, da nije objavljen na indexu, i da se nije koristio toliko tim "narodskim" stilom... recimo da je Brane obradio tu istu temu u JL, govorili bi da je tekst dubok i da je čovjek vrlo pronicljiv.