najljepše je kod božića fiš na badnjak, sa finim domaćim tjestom i šaranom 

sve ostalo me uopće ne uzbuđuje. jedino što ću postaviti bor i otić na polnoćku i kasnije na kuhano vino. ostalo me nervira, od onih dosadnih pjesama, patetičnih božićnih filmova u kojima je sve lijepo, čarobno itd., sveopće zaluđenosti nekim kostimima djeda mraza, bejsnomučnog kupovanja darova koje će se otplaćivati do slijedečeg božića, natjecanja tko će napisati ljepšu i "čarobniju" čestitku u sms-u...

aaaaaaaaaaaaaaa sad si me sjetio da će opet mene dopast kitit bor,boring
i svakak jedva čekam one mutave sms poruke tipa "nek ti mali Isus donese radost u ovo vrijeme,bla bla bla" ili one još gore "snijeg pada,veselimo se,Božić je,sretan Božić tebi i tvojoj familiji od obitelji Điđimilović iz Tisnog kraj Šibenika" jedan ogroman - FUJ

Ne čuju zvončiće

Blagdanska depresija je posljedica zavisti

• AFP

Biti sam na Božić dok su drugi okruženi obitelji i prijateljima jedan je od razloga za blagdanski bed. No, zašto bi tuđa radost povećala moju tugu? Osim ako nisam zavidan čovjek?

U emisiji Radija 101, Dijagnoza 101, ugostili su dvije prof. psihologije, prof. dr. Ljubicu Uvodić-Vranić i prof. dr. Mirjanu Krizmanić, autoricu knjige Tkanje života, pokušavajući odgonetnuti emocionalno stanje poznato pod nazivom blagdanska depresija.

Stres je lakše svladati od zavisti:

Stres je po definiciji izloženost nečemu što prelazi naše mogućnosti. Blagdani to ne moraju biti. No tu je zavist jer nam je krivo što će se drugi više veseliti od nas.

Prof. dr. Mirjana Krizmanić smatra da obitelj ne stvara tako velik pritisak jer život u obitelji ima rutinu, i to nije tako naporno. Velik dio pritiska, smatra, proizlazi iz medija jer mediji daju preveliku važnost blagdanima. Ljudi koji ne daju važnost materijalnom nisu tako napeti. Stres je po definiciji izloženost nečemu što prelazi naše mogućnosti. Blagdani to ne moraju biti. No, tu je zavist jer nam je krivo što će se drugi više veseliti od nas. A trebali bismo misliti kako će i nama biti bolje što je više veselih ljudi oko nas. Zašto bi tuđa radost povećala moju tugu ako nisam zavidan čovjek?

Kako onda ne podleći medijskom utjecaju? Dr. Krizmanić preporuča da uglavnom učinimo onako kako želimo, odredimo prioritete i ako su nam kao njoj najvažniji međuljudski odnosi osmislimo život u skladu s tim. Treba imati na umu da je sve u životu prolazno, i radost, i žalost. Zašto bi osamljenost bila veća na Božić? To je opet zavist jer je drugima dobro. A to ne mora povećati tugu ukoliko nisam zavidna.

Koliko su za raspoloženje pogubne loše prognoze za 2010. od strane političara i ekonomista? Oni ne govore da ćemo biti nesretni već da ćemo financijski teže živjeti. Sve važno će ostati, a svi ćemo se nekako stisnuti financijski. Sustav vrijednosti treba okrenuti. Ekonomsku krizu možemo svladati, prilagoditi se, ako znamo da dolazi.

Kako doći do osjećaja uspjeha i zadovoljstva? Uspjeh je nešto jako individualno, objasnila je prof. Krizmanić. Priznanja tek prolazno vesele, sreća dolazi iz vlastitog zadovoljstva iz života kojeg živimo. A što je više izvora zadovoljstva to bolje. Život se ne živi po datumima ili blagdanima već iz dana u dan.

Besmislene jadikovke:

Neki se 'ufuraju' da su sami, prikraćeni...,a drugima je navodno bolje. No treba imati na umu da mi izvana nikad ne znamo sreću ili nesreću drugih. Uspoređivati se je izlišno. Treba biti zadovoljan onim što imaš, a ne biti nesretan zbog onog što nemaš.

Kako se oduprijeti razočaranju? Pogrešno je imati izmišljena očekivanja nametnuta iz medija. Osjećaj zadovoljstva dolazi ako živimo život kakav smo sami odabrali ili se onom što nismo sami izabrali dobro prilagodimo. A ne da stalno jadikujemo. Neki se 'ufuraju' da su sami, prikraćeni...,a drugima je navodno bolje. No treba imati na umu da mi izvana nikad ne znamo sreću ili nesreću drugih. Uspoređivati se je izlišno. Treba biti zadovoljan onim što imaš, a ne biti nesretan zbog onog što nemaš.

Tugovati, jadikovati zbog nečeg što ne može biti je besmisleno. Biti sam na Božić, pa što? Ima ih koji su sami cijelu godinu. Pomaži onima koji imaju još manje, volontiraj, "neki su od prijedloga prof. Krizmanić.

"No naša kultura je sklona jadikovanju. Teže će reći, 'Iskreno, baš sam dobro," zaključila je.

Zašto na neke osobe čitanje svih dobrih želja vezanih za zdravlje i poslovni uspjeh djeluju pogubno? Prof. Vranić smatra da nas prevelika očekivanja okoline ili vlastiti perfekcionizam (perfekcionizam je segment potreban za depresiju) na poslu dovodi do toga da zanemarujemo zdravlje, ali do uspjeha većina ne stiže. Kad čitamo želje, često licemjerne, to nas pogađa jer smo daleko od dobrog zdravlja i uspjeha. Neke osobe zbog blagdana koji ih okružuje osjećaju revolt pa se primjerice ugodno osjećaju u svom blusu.

Kako se najbolje boriti protiv urođene sklonosti neraspoloženju? Neki jednostavno njeguju vlastitu depresiju. No umjesto da ulažemo energiju na takav način pokušajmo biti altruistični. Davanjem ćemo sami sebi toliko toga priuštiti da se to s ničim ne da mjeriti. Drugo su dakako manipulanti - oni imaju loše motivi. No oni koji su veseli idu iz pozicije - jedino što možemo, što je u našim rukama je razveseliti se.

Ljudi danas dobivaju neke strašne poruke što se mora kupiti i napraviti u vrijeme blagdana - čini li nas to umornima? Ljudi u blagdanskim danima zbog takvog pritiska osjećaju teror i umor. Nerealna očekivanja okoline mi smo zbog vlastite nesigurnosti često spremni prihvatiti. Ljudi čuju 'Eto sad će blagdan, sad će zvončići', ali oni ih nekad zbog osobnog neraspoloženja ne čuju. Tu je i ekonomski razlog. Jer mi trošimo na dug.

Radimo produženo da bi kupili stvari koje ne trebamo i impresionirali susjede do kojih nam nije stalo. Mi zapravo kupujući pokušavamo kupiti nešto što se kupiti ne da. Prave stvari su besplatne.

Sreća se ne kupuje ni gotovinom ni na kredit:

Radimo produženo da bi kupili stvari koje ne trebamo i impresionirali susjede do kojih nam nije stalo. Mi zapravo kupujući pokušavamo kupiti nešto što se kupiti ne da. Prave stvari su besplatne.

Blagdanska depresija nije isto što i klinička depresija? Mi kažemo bed, depresija ali to ne znači da patimo od medicinske depresije. To je razgovorni jezik. No ako je netko 6 tjedana konstantno neraspoložena bez povoda možda je nastupila depresija. Netko naravno normalno žaluje nakon nečije smrti - to nije depresija.

Postoji cijela lepeza ljudskih emocija koje treba razlikovati. Ako uočimo dugotrajne emocije bez posebnog povoda tad treba razmišljati o odlasku psihijatru, psihologu, traženju lijeka. A depresija je vrlo učestala u populaciji i kako stvari stoje, bit će sve češća.

Svaku psihičku dijagnozu postavlja bliski član obitelji koji najbolje vidi razliku u emocijama. Ti je vrlo važno reći MI ćemo sada potražiti pomoć. MI - nije uvredljivo to može biti čarobna formula koja podrazumijeva podršku. Mi ćemo prvo vidjeti što treba, možda nije ono što se čini - a što prije krenemo i saznamo o čemu se radi to lakše ćemo se nositi.

ja samo unesem bor, montiram ga, spojim žaruljice i to je to.

odjebo sam ono kićenje kuće sa žaruljicama koje svijetle i sviraju. neda mi se po ovoj hladnoći verat po ljestvama i to vješta, kolko sam spretan, još bi i pao

ja još moram i kititi bor....
žaruljice ne stavljam po prozorima i tako,to mi je nekak ciganski nakićeno
sreća da sam zadnja 3 dana sam doma,al na Badnjak navečer će bit......već mi je muka kad se sjetim sveg onog licemjernog pretvaranja kak smo svi dobri,ovo,ono....fuj
neznam oću ić u crkvu,neda mi se,najgore mi je na Božić misa u 9 ujutro onda svi dolaze i nasmrde se sprejevima,užas,muka na kvadrat

Ehhh...
I ja sam ih obožavao bacat, sve što sam imao trošio bi na petarde u ovo doba godine.
Danas mi zna ići na živce kad čujem da ih djeca bacaju, ali ne zamjeram im nimalo, znam koliko su i mene činile sretnim.

ah...petarde...obožavao sam ih, ali jednom me policajac uhvatio kak bacam u vrijeme kada se baš i nebi trebale bacat pa sam se smirio (tko se jednom opeće, puše i na hladno). nego, imali smo mi još jednu zezanciju. uzeli bi plastičnu bocu, unutra nabacali kuglice od aluminijske folije, natočili unutra solne kiseline, promučkali, zatvorili i.......bum! puno jače od petardi 

Uhvatio i mene jednom, kad sam ih bacao ljudima na balkone, imao negdje 12-13 godina.
Uzeo mi ime i prezime, adresu, broj telefona i rekao da će mi zvat starce. Sljedećih par dana drhtao na svaki poziv, ali sreća nisu nikad zvali.