Jučer sam bila na raftingu na Kupi, kakav rafting je to bio...
Nas 4 cure smo trebale imati turu u 10 ujutro, ali organizacija je bila tako loša da smo tek u podne krenuli. Jedan od vodiča je malo previše feštao noć prije pa je kasnio, došao je napušen i mamuran. Srećom nije bio naš.
Mi smo dobili svog živčanog koji je samo znao govoriti da vesla lijeva ili desna strana.
U čamac smo dobili grupu Ličana.
Jure, Jozo i dvije cure koje veslo nisu ni takle.
Jozo je došao u košuljici, hlačicama i japankama ( njima poznatijima kao klepetušama što smo saznali prilikom jadikovke što je izgubio jednu...na kraju je drugi čamac našao njegovu klepetušu pa su na kopnu spojeni vlasnik i njegov opanak).
Jure je bio mortus pijan, smrdio je na kilometre i stalno je ispadao iz čamca. Više vremena smo proveli izvlačeći njega iz vode nego veslajući. Nije se otrijeznio ni kad smo došli na odredište. Bio je užasno naporan i stalno je padao po čamcu.
Odmah sam se prisjetila vica kako su nastali Ličani...
Medvjed yebo bukvu.
Cure su bile obučene kao da idu na špicu, šminka i obleka, i torbice.
Na kraju je ispalo da smo nas 4 vozile Ličane

Sam rafting me se nije dojmio. Kupa je preplitka, nema dosta vode pa smo često zapinjali u kamenje i nosili čamac...i Juru.
Na skali od 1-6 kako se vrednuje težina ovo je bila 2, a kad ima više vode bude 3. Čisto za usporedbu, Zrmanja je 5.
Krajolik je prelijep, okolo šuma, zelenilo, čista Kupa i stari mostići prema Sloveniji.
OPrema je bila katastrofa. Čamac sa puno zakrpa koje baš i nisu držale tako da smo sa kacigama izbacivali vodu van dok smo čekali druge ekipe. Na sredini ture smo morali pumpati čamace da bi kasnije ta ista pumpa riknula.
Neoprenska odijela su bila potrgana, valjda stara godinama. Jedan cura je imala tako rastrgane nogavice da je izgledala kao da je obukla poderane hulahopke.
Nogavice su bile do koljena tako da su mi izgorjela koljena ( pametno sam samo namazala lice)...sad mi noge izgledaju ko pavijanova guzica

Kad smo napokon stigli na odredište ( za 7 km nam je trebalo 2 i pol sata

) ostali smo bez prijevoza jer je naš vrli organizator ostao bez benzina tako da smo dio prešli pješice dok nije došla zamijena.
Jedna od frendica ima tamo vikendicu pa smo navalile na gulaš od vepra, palentu i kupus salatu. Za desert sacherica, kava i vitač.
I da, organizator nije zaboravio napomenuti kako im za 2 tjedna dolazi Thompson ( on će sigurno sa mačem veslati...)
adio
[uredio robin - 25. svibnja 2009. u 09:48]
Od danas sam dama. Pa dokad izdržim.