Birtije nikad neću bojkotirat, samo da se zna. Birtije nisu u kartelu. Birtije te vole. Uvik će bit neka birtija di je piva jeftina. 

Oni su svaki dan u trgovini, to je strašno.

U birtiji se uvijek možeš osloniti na šank.

Ma ne bi bio tako okrutan, meni je deda takav, doslovno svaki dan ide u trgovini baulja, kupuje gluposti, al vrijednost mizerna.

Njemu je jedini izlazak iz kuće: trgovina, pekara pa na kavu s kompićem, ostatak dana u kući...

Ja govorin već davno da triba otvorit neku ustanovu, objekt, štagod, di ćeš usamljenin starin ljudima omogućit ljudski kontakt. Ja to zamišljan u obliku nekog malog "centra" di imaš pekaru, dućan, kafić, poštu, tisak, doktora/e, i sl.

Tako em starin usamljenin ljudima daješ misto da se međusobno druže a da uz to imaju utisak ka da nešto "obavljaju", em uvelike smanjuješ redove u poštama, doktorima i sl. u "vanjskome svitu". Iz mog iskustva 90% gužvi na hitnoj, u pošti, u doktora, itd. nastaje radi starih ljudi koji nemaju drugog kurca za radit nego visit tamo i čakulat sa doktoricon jer nemaju nikog drugog.

Ja govorin već davno da triba otvorit neku ustanovu, objekt, štagod, di ćeš usamljenin starin ljudima omogućit ljudski kontakt. Ja to zamišljan u obliku nekog malog "centra" di imaš pekaru, dućan, kafić, poštu, tisak, doktora/e, i sl.

Tako em starin usamljenin ljudima daješ misto da se međusobno druže a da uz to imaju utisak ka da nešto "obavljaju", em uvelike smanjuješ redove u poštama, doktorima i sl. u "vanjskome svitu". Iz mog iskustva 90% gužvi na hitnoj, u pošti, u doktora, itd. nastaje radi starih ljudi koji nemaju drugog kurca za radit nego visit tamo i čakulat sa doktoricon jer nemaju nikog drugog.

Pa domovi za starije, pogotov vani jesu takvi, kod nas oni malo bolji...

Ako ćemo realno, moderan način života i tehnologija je poremetila skroz ljudsku prirodu. Tisućama godina su u istoj kući bili djed, baka, djeca i unuci. Stariji su odgajali djecu, roditelji su radili na polju, djeca su odrastala pod nadzorom i pravilima. 

Sad djecu trpamo u vrtiće, a starije u domove, ljudi na poslu gdje doslovno ne znaš ljude koji žive do tebe...Izgubila se socijalizacija i prvi nisam za to da ljudi koji su radili i odgojili tebe sad moraju čuvati svoju unučad, još manje da moraš kao nekad znati sve u susjedstvu jer to ima hrpu mana. No, svi smo mi ovdje više manje još dio tih generacija odrasli u tim mnogobrojnim obiteljima i socijaliziranim društvom da znamo koliko je ovo sad poremećeno i to se vidi na svim slojevima društva. 

Rekao bih za starije, željeli oni to priznati ili ne da je najgore kada odu u mirovinu i postanu nepotrebni jer se indentificiramo sa poslom. Nekad dok si god bio živ si bio potreban, a imao si u susjedstvu uvijek par likova sa kojima si derao rakiju pod šljivom dok je dječurlija nabijala loptu.