Oj kupreško ravno poljce što pozoba crnogorce. Bilo ih je tisucu pedeset, a vratilo se samo deset. I to deset što se vuce, a za njima šarac tuče. I to deset smo pustili, da pricaju gdje su bili .

gledao sam Dnevnik, prvih 20 minuta o Thompsonu

srpska televizija, umjesto cijelog Dnevnika o koncertu

Mislili su neki, vec nas nece biti
ni veselje svoje nisu znali kriti
raselit nas triba da nas manje ima
nisu tu ni bili tad ce reci svima

Nek tudjinu grizu, roda znati nece
bez jezika narod nema vise srece
djeca roda povist nece znati
potom svoj na svome nece bit Hrvati

Tko na tvrdoj stini svoju povist pise
tom ne moze nitko proslost da izbrise
varaju se i ne misle tako
sto se krvlju brani, ne pusta se lako

Tko na tvrdoj stini svoju povist pise
tom ne moze nitko proslost da izbrise
mi smo tu odavna svi moraju znati
to je nasa zemlja, tu zive Hrvati

Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje
branili smo casno mi ognjisce svoje
cuvase nam predji ovu rodnu grudu
nisu zbog slobode ginuli zaludu

Al' sad evo opet nova zora rudi
posli dugih lita Hrvatska se budi
tu na nasoj zemlji, nas se barjak vije
crven, bijeli, plavi, vise se ne krije

Na kamenu tvrdom o tom slova pisu
od stoljeca sedmog tu Hrvati disu

Epski stihovi:

Mislili su neki vec nas nece biti

Ni veselje svoje nisu znali kriti

Jebo im pas mater

😋😍

Ako ne znaš što je bilo

Upitaj birtijaše