Istra

1 2 3

...

121314

...

19 20 21

Lovelos

Potencijal za velika djela

Pristupio: 12.05.2005.
Poruka: 4.064

16. studenog 2009. u 13:00

Veruda je napisao/la:

Vezano za ovaj moj gornji post i citat Proglasa, s vremenom kapitulacije Italije, pitam istrijane jer su sigurno upuceniji, sada nakon propasti Jugoslavije kada se valjda smije o tome govoriti... koliko istrijani krive partizane za stravicnu odmazdu pustinjske lisice Romela nad gradjanima Istre... da ne idem sad u detalje, talijanci bjeze i kapituliraju, partizani jacaju u Istri sukladno sa time, atakuju na Nijemce i dolazi pretpostavljam do straha njemacke vrhovne komande da ce jaka slobodna Istra biti idealan teren za novo iskrcavanje saveznika preko Jadrana... pretpostavljam, nisam bas upucen...

Pitam jer sam citao da Srbijanci itekako krive partizane za njemacku politiku odmazde "sto za jednog". Kao, partizani su trebali biti malo oprezniji i sa vise obzira prema civilima koji su cesto placali cijenu njihvog agresivnog pristupa prema okupatoru, za sto nisu imali snage pa su napadali i bjezali u sume a zatim civili plate cijenu odmazde.

Vidi cijeli citat

Nimalo. Rommel prošao i sve što mu se našlo na putu dezintegrirao. Bez obzira na spol, dob, nimalo viteški kako se rasplela legenda o njemu.
To što je skupina lokalnih poljoprivrednika mislila da će s 3 lovačke puške i alatom moći zaustaviti Rommela, to je nešto drugo.

Što se partizana tiče, više je stvar u nekim lokalcima koje su bili zapostavljani u djetinjstvu i koji su prijetnjama dizali mirne ljude za u šumu, nedavno jedan umro, kažu ljudi da je nemilo zla nanio.
Znalo se desiti da se napadne kamion pa se zbog osvete pojedinca sadržaj ostavi na vidljivom u nekom selu i onda bi ovi potaracali isto.
Osobno znam za slučaj kad je vlasnik trgovine bačen u jamu zajedno sa ženom zato jer je ljudima davao na dug. Jedan od njih nije imao namjeru vraćati.
Ali to su sve pojedinačne priče zla koje se izvuče na površinu u svakom ratu.

Bitnije je ono kad je rat završio, kad su ljudi vidjeli o čemu se radi i masovno napuštali domove bez obzira na nacionalnost. EGZODUS.

Btw, Veruda, mislim da si prodao ono o čemu smo razgovarali.

[uredio Lovelos - 16. studenog 2009. u 13:02]

Od nekolicine kupača smo i saznali da su turisti koji su se strmoglavili niz liticu bili najvjerojatnije pripiti.

Obrisan korisnik

Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430

16. studenog 2009. u 13:04

NYC je napisao/la:

Dimni, ako te ne mrzi, jel možeš napisati koju reč o toj "odmazdi Romela" u Istri? Ja prvi put to čujem!

Vidi cijeli citat

Mozda ce povjesnicar iz Ceske vise znati o tome, ja sam o tome samo citao u jednoj knjizi, ali prije dosta godina pa se bas ne sjecam detalja.

Obrisan korisnik

Pristupio: 23.11.2005.
Poruka: 18.412

16. studenog 2009. u 13:04

Lovelos je napisao/la:

Btw, Veruda, mislim da si prodao ono o čemu smo razgovarali.

Vidi cijeli citat

ajde barem jedna dobra vijest u zadnje vrijeme....kad bude trebalo ići u realizaciju javi se...

Lovelos

Potencijal za velika djela

Pristupio: 12.05.2005.
Poruka: 4.064

16. studenog 2009. u 13:23

NYC je napisao/la:

Dimni, ako te ne mrzi, jel možeš napisati koju reč o toj "odmazdi Romela" u Istri? Ja prvi put to čujem!

Vidi cijeli citat

Kad sam krenuo u osnovnu onda su nas za prigodne datume vukli uz te spomenike i sudionici su pričali, a mi pjevali prigodne hitove. Uglavnom ono što se i danas može naći u knjigama.
Jednom prilikom se iza nas dovukao neki starac i izmrmljao:
E dico moja, vi ih danas tu slavite, a oni su se siroti, dok su čekali napili da nisu mogli stati, njemci su ih poubijali za jedan hip, a da nisu zašli van iz kari armatih.

[uredio Lovelos - 16. studenog 2009. u 13:25]

Od nekolicine kupača smo i saznali da su turisti koji su se strmoglavili niz liticu bili najvjerojatnije pripiti.

Obrisan korisnik

Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430

16. studenog 2009. u 13:24

Lovelos, vezano za tu famu oko "antihrvatske Istre", mozda je i u ovome odgovor... citirat cu jedan tekst, malo je dugacko ali izvlacim najzanimljivije detalje... inace autor teksta je Ante Jadrijevic, sin ovog dalmatinskog partizana Roka sto se spominje u tekstu

Ustvari ( to ja sada i ovdje otvoreno tvrdim! ), dolaskom surovih partijskih «tvrdolinijaša» preko Učke, NOP Istre su rascijepio na dva dijela: «narodnjački» na čelu s Joakimom Rakovcem, i na staljini-sti čki, na čelu s Ivanom Motikom i njegovim mladim Skojevcima, naročito iz okolice Barbana, kao glavnim egzekutorima Talijana, Talijanaša i svih onih Hrvata koji se s njihovim metodama nisu slagali.
Ali to nije ni pola ove priče! To u potpunosti potvrđuju mnogi kasniji događaji. Primjerice, već 19. rujna 1943.g. u Pazin dolazi novoosnovani Operativni štab NOV Hrvatske za Istru, s njegovim novim komandantom Savom Vukelićem, koji već sutradan prilikom formiranja Prve istarske brigade «Vladimir Gortan» u Žminju 24. rujna 1943.g. postavlja za njenog komandanta svog ličkog Srbina Nikolu Tatalovića, koji je također preko Učke tih dana s njim došao iz Like. A na čelo Treće brigade postavlja svog ličkog Srbina Srđana Uzelca. I on iz četničkog dijela Like. Osim toga, a to je ostala najstroža tajna, s njima je došlo i mnogo njihovih boraca, a u tom štabu je bilo i ruskih instruktora!! Upravo tada su počeli najveći pokolji nad Talijanima, ali i nad Hrvatima. Primjer ubojstva Norme Cossetto, od 25. rujna do 5. listopada 1943.g., to najbolje potvrđuje! Stoga, da parafraziram grčkog pjesnika Kavafisa:
«Barbari su došli i počeli donositi svoje barbarske zakone!»

Tu je leži glavni ključ tragedije zločina fojbi u Istri!! I to ne samo u Istri, nego isto tako i u Rijeci i u Dalmaciji. Tu je čak i Ivan Motika izgubio uzde iz svojih ruku!! On je sveden tek na ulogu jednog beznačajnog oficira pri Operativnom štabu Save Vukelića ( pročitajte to na str. 335. knjige Ljube Drndića «Oružje i sloboda Istre», zajedničko izdanje Školske knige i Glasa Istre, 1978.g.
Ljubo Drndić se nije usudio reći ništa više o tome (kao uostalom ni Dušan Diminić u svojoj knjižici «Istra u partizanskom notesu» iz 1986.g.!), nego je samo lukavo ostavio mali trag na kraju str. 337. i
na početku str. 338., ovim dvjema svojim najznačajnijim rečenicama: «U ocjenama do tada ostvarenih dometa NOP-a Istre i pri utvrđivanju narednih zadataka i načina njihove realizacije pojavile su se između Jakova Blaževića i članova partijskog rukovodstva Istre razlike, koje se i u sačuvanim izvješta-jima tog perioda mogu jasno sagledati. Dalja i svestranija obrada oslobodilačke borbe naroda Istre sigurno će o njima dati i meritorna mišljenja».
Dakle, da parafraziram: najveći su robovi bili oni koji su bili zatvoreni u sebe! A svi mi ostali bili smo robovi jedne prešućene, zabranjene i iskrivljene povijesti. Ostalo nam je dobro skrivenom tajnom što su u tom Operativnom štabu Save Vukelića radili oni ruski instruktori, iza kojih su ostale masovne grobnice i brojna polja smrti. Ostalo je nejasno što je u tom štabu radio jedan partizanski razbojnik Dimitrije Vojvodić - Zeko? Onaj koji se na kraju rata ponovo pojavio u Istri, kao načelnik štaba 11. (istarskog) KORPUSA, a kasnije kao Titov general-pukovnik!

***

I u Istri se ponovio sindrom Prve dalmatinske udarne brigade. Evo o čemu se radi: na čelo Prve Dalmatinske udarne brigade je Vrhovni štab NOVJ postavio desetak Crnogoraca, koji se prethodnih dana u rujnu 1942.g. nisu sa svojom Četvrtom crnogorskom brigadom pojavili (dezertirali su!) u zajednič-kom napadu protiv ustaša na planini Krug iznad Livna. Upravo zbog toga je Livno ponovo palo u ruke ustaša, a Vrhovni štab NOVJ usprkos tome postavlja na čelo Prve dalmatinske brigade Crnogorca Peru Ćetkovića, te još i Gligu Mandića, Vladu Ščekića, Mirka Novovića, Obrena Ivkovića, Ristu Lekića, Dimitrija Vojvodića- Zeku, Novaka Kneževića, Petra Radevića.... Dakle, Dalmatinci su bili dobri samo kao hrabri borci, ali su samo Crnogorci bili dobri kao komandanti i politički komesari!
Dakako, Dalmatinci su se odmah pobunili protiv jedne takve nepravde i došlo je do velike gužve. Komunističke povijesne knjige na tom mjestu znakovito šute, naglo zamuknu, pokušavajući podvaliti svoje poznate magluštine. No istina je poslije četrdesetak godina ipak izbila van: U Livnu je 6. ili 8. listopada 1942.g. Dimitrije Vojvodić – Zeko streljao jednog dalmatinskog partizana, valjda kolovođu te pobune, koji se zvao Roko Jadrijević!
Tu se najbolje vidi taj Titov, Đilasov, Kardeljev i Rankovićev ruski barbarogenij: streljaju vam oca u Livnu, u jesen 1942.g., a onda njegovoj četvorici malih sinova dadu partizansku «Spomenicu 1941.g.» zbog «junačke pogibije» njihovog oca na Sutjesci, u ljeto 1943.g., devet mjeseci kasnije!
Dakle, u dlaku isto kao i u «Grobnici za Borisa Davidovića» nenadmašnog pisca Danila Kiša!!
Slično je bilo i u Istri. Istarski partizani su bili dobri samo kao borci, ali nikako i kao glavni komandanti i glavni komesari. Dobar izgovor zlata vrijedi! Tako je Istra, ujedno, i oslobođena od strane partizana Narodnog Fronta, ali u isti mah i okupirana od strane srpskih staljinista, što iz četničkih krajeva Like, što iz Crne Gore, što iz Beograda i Srbije! A oni su ubrzo smjenili sve glavne istarske vođe autohtonog istarskog partizanskog pokreta.

«Crveni teror» u Istri je nastavljen i poslije rata. Maknut je Mate Kršul, ratni sekretar Oblasnog komiteta. Nakratko je na njegovo mjesto postavljen Jurica Knez (oba su kasnije završila na Golom otoku), da bi onda bio postavljen Srbin Tode Ćuruvija iz Knina, a umjesto Ivana Motike je postavljen Maks Glažar, šef Ozne iz Rijeke.
«Nakon dolaska Tode Ćuruvije smjenjeni su svi najistaknutiji partizanski rukovodioci Istre: Anton Cerovac, predsjednik Oblasnog NOO Istre, braća Ante i Ljubo Drndić, Silvije Marenić-Lovro i drugi, a na kraju i Dušan Diminić, koji je bio duša pokreta i organizator nove narodne vlasti u Istri» (Berto Črnja, «Zbogom drugovi», izdanje Matice Hrvatske, Rijeka 1992.g., str. 142.-145.). Na Golom otoku su završili još i mladi doktor Ćiro Raner, bivši ustanički komandant Pazina, te partizan i književnik Zvane Črnja, te brojni talijanski partizani Istre. (Ovaj put sam to prepisao iz onog mog publicističkog članka «Mi moramo suditi Motiki i Piškuliću» iz 1998.g., koji nigdje nije mogao biti objavljen zbog sveprisutne cenzure istarskoj «infojbatora» u medijima Istre.).

No dosta o politici, Istra je (bar meni) suvise misticna da bi se govorilo tek o politici... dajte vi nama recite stogod o istarskim legendama o divovima i ... cemu ono jos?

Lovelos

Potencijal za velika djela

Pristupio: 12.05.2005.
Poruka: 4.064

16. studenog 2009. u 13:27

O vampirima?

Jure Grando

Jure Grando je bio, po predajama, prvi europski vampir.

Bio je iz malog mjesta Kringe u Istri.

Neobična, čak i stravična zgoda, bilježi Valvasor pripovijedanja mještana Kringe, zbila se 1672. godine, a prethodilo joj je šesnaest godina tajanstvenih zbivanja, terora i straha. Naime, 16 godina prije tog događaja umro je i pokopan na mjesnome groblju jedan od rođenih Križanaca imenom Jure Grando. Nedugo nakon pokopa pokojnik se počeo ukazivati mještanima, viđali su njegovu utvaru kako luta selom, čak i kako kuca na vrata nekih kuća.

Da iza te pojave stoje zle sile, mještani su postali svjesni nakon što bi u kućama na koje je utvara Jure Granda kucala, nakon nekoliko dana netko naprasno preminuo. I njegova se udovica žalila seoskom glavaru Mihi Radetiću da ju pokojni muž često noću posjećuje, maltretira, čak i siluje. Pokojni Jure Grando postao je prava napast za selo a čak je 16 godina trebalo da se mještani ohrabre i nešto poduzmu.

Tako je jednog dana župan Miho Radetić okupio "grupu srčanih ljudi" i poveo ih na groblje s namjerom da iskopaju Jurino tijelo te da ga probodu glogovim kolcem i okončaju razdoblje straha i terora. Devetero mještana je noseći baklje i raspelo došlo do groblja, otvorilo ga, i zaprepastilo se vidjevši da je pokojnikovo lice rumeno, štoviše, da im se smije. Preplašena devetorica brzo se razbježala no župan Miho ih je opet sakupio i poveo natrag do groba. Duhovnik kojeg je župan Radetić pozvao progovorio je nad otvorenim grobom držeći raspelo: "Gledaj, štrigone, tu je Isus Krist koji nas je otkupio od pakla i za nas umro. A ti, štrigone, ne možeš imati mira" - nastavio je s nekim, piše Valvasor, egzorcističkim formulama, a "sablasti su pritom navrle suze na oči".

Zatim su mrtvom tijelu pokušali "protjerati zašiljeni kolac od bijelog gloga kroz utrobu" ali im to nije polazilo za rukom: od "tvrdog trbuha" kolac se neprestano odbijao. Naposljetku mu je jedan od mještana, imenom Stipan Milašić, sjekirom odrubio glavu; mrtvac je na to kriknuo a grob se napunio krvlju. "Časna gospoda egzekutori" su nakon toga zatvorili grob i Kringa je od toga dana imala mira: utvara Jure Granda nije se više pojavljivala.

Na festivalu fantastične književnosti u Pazinu 11.-12. kolovoza je bila i izložba o ovom neobičnom liku iz narodnih predaja.

Od nekolicine kupača smo i saznali da su turisti koji su se strmoglavili niz liticu bili najvjerojatnije pripiti.

Obrisan korisnik

Pristupio: 23.11.2005.
Poruka: 18.412

16. studenog 2009. u 13:38

ajmo onda o zanimljivostima....

znate da se u Istri priča i istrorumunjski jezik??? ima neka sela kod Ćićarije gdje su većinski stanovnici podrijeklom iz Rumunjske i pričaju neku mješavinu istarskog i rumunjskog jezika...

kad smo već na sportskom forumu, znate vjerojatno svi da je najuspješniji sport u Puli i Istri oduvijek bio boks....70-80-tih godina BK Pula je bio jedan od najjačih boksačkih kolektiva na teritoriju ex JU i jedan od jačih europskih BK...

BK Pula osvojio je u sezoni 1982/83. prvenstvo Jugoslavije bez poraza. Po vrsnoći bila je to najjača boksačka momčad u Europi, a činili su je Naser Rušidi (muha), Dragutin Barčanec (bantam), Zvonko Miličević (perolaka), Dorijan Čalić (laka), Damir Ugulin, Dino Kutić (poluvelter), Drago Grandić (velter), Srboljub Stanković (polusrednja), Damir Škaro (srednja), Pero Tadić (poluteška), Branko Josipović (teška); treneri su bili Ico Jaramazović i Otto Gerlić. Zbog stalnih nepravdi u ligaškom natjecanju u klubu je donesena 1989. odluka da kao prvi hrv. sportski kolektiv definitivno napuste jugosl. natjecanja. BK Pula najtrofejniji je hrv. boksački klub

[uredio Veruda - 16. studenog 2009. u 13:43]

Obrisan korisnik

Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025

16. studenog 2009. u 13:51

"istrorumunjski jezik"??? Ja sam samo znao da je neki vanzemaljski, pošto ih nikada nisam razumeo.