[QUOTE] Kao što je bilo za očekivati, ni val retromanije koja je zahvatila ove prostore na čelu s okupljanjem Bijeloga dugmeta, nije potaknula želju kod Johnnyja Štulića da okupi Azru te pogladi srca i uši onih kojima je njihova glazba bila bliža od Bregovićeve.
- Ne znam što da kažem... Mogao bih vam reći: " I tata bi sine...", ali to nije ono što osjećam - raspoloženo veli Johnny o kojem ovdje idu priče kao o egocentričnom i namrgođenom pustinjaku koji prezire sve i sva što dolazi iz ovih krajeva, a on samo ne razumije zašto nitko ovdje ne može shvatiti i ne tolerira mu da njega ta epizoda više ne zanima.

- Retromanija može biti neka moda, ali nije nikakav razlog da se Azra ponovno okupi. Nije to neko natjecanje. Nogomet je nogomet, a nije ni golf ni košarka. Ako mene zanima nogomet, ne zanima me kada se tom nogometu posvete emisije s analizama utakmica prije i poslije. Znači, potezi drugih me uopće ne zanimaju, nije Azra poklopac drugim loncima! Iako ne kaže da bi ga do danas već vidjeli opet na pozornici da su obavijesti o tome kako su mu pojedini menadžeri nudili 100.000 eura za jedan nastup bile istinite, demantira da je uopće bilo ikakvih konkretnih ponuda.

- To su samo priče za koje sam i ja čuo, od kojih nije bilo ništa. Znam da uvijek gdje ima dima ima i vatre, ali tu je bilo već toliko raznih dimova da se vatra nigdje ne vidi. A ne znam što bi bilo kad bi bilo. Tako je Aristotel jednom prigodom pitao Aleksandra što bi učinio u nekoj situaciji. On mu je odgovorio kako ne zna dok ne bude u takvoj situaciji.

Na izričito pitanje znači li to da bi nakon dobre ponude bilo određenih šansi, Štulić odgovara: - Ne znam kako bih drukčije objasnio nego tim malim štosom. Ako nisam pristajao dosad, zašto bih sada? Kad je čovjek mlad ima što i pokazati, a zašto bi poslije? Mogućnost punjenja Dinamovog ili nekog drugog stadiona u Hrvatskoj, kakvo u životu dosad još jedino nije doživio, nije Štuliću nikakav mamac.

- Ne znam bi li Azra mogla danas napuniti stadion - kaže. - To je pitanje za čistu maštu. Ali i ne može se ići na stadion kao k... u jagode. To je kao ići protiv Brazilaca a 15 godina nisi šutnuo loptu. Osobno mi stadioni nikada nisu bili jako dragi. Godine 1981. odbio sam nastupiti prvo na zagrebačkom, a onda i na beogradskom hipodromu, jer je bolji zvuk u manjim prostorima. Barem je deset izvođača koji su u bivšoj Jugoslaviji i današnjim državama punili stadione. Nedavno je Dino Merlin napunio Koševo, Čolić je nekada punio Marakanu... Svi vrište, a vrišti se na Beatlese a ne na Dinu Merlina ili Čolića... Napuniti stadion nije mi bio, dakle, nikakav štos ni tada, a kamoli sada.