Zajedničke fotke Tuđmana i Broza

  Tuđmanov odnos prema hrvatskom komunističkom pokretu, spada u one simbole Tuđmanovih političkih i svjetonazorskih uvjerenja koja su dubinski oblikovala ideologiju i politiku Hrvatske demokratske zajednice. Kad je riječ o lijevoj komponenti Tuđmanova političkog djelovanja - svakako je Josip Broz Tito. Ovdje, naravno, treba izbjeći bilo kakve nesporazume o suštinskim značajkama Tuđmanovih i Brozovih nacionalnih uvjerenja. Franjo Tuđman bio je hrvatski nacionalist, koji se žestoko i iskreno borio za hrvatsku državu. Broz bio je Hrvat koji je prvo provodio komintersku politiku prema jugoslavenskoj monarhiji, da bi kasnije postao jugoslavenski nacionalist. Broz nije želio samostalnu Hrvatsku bez obzira što pred kraj života nije vjerovao u opstanak Jugoslavije. Broz je bio diktator, koji nije priznavao minimalna politička prava i koji je osobno odgovoran za niz najtežih zločina. Tuđman je, u najgorem slučaju, bio tek operetni diktator i čovjek koji je pobijedio na prvim demokratskim izborima 
Tuđman,  je promicanje nacionalnih interesa promatrao u  širem kontekstu nego što to danas čine njegovi nasljednici u vrhu HDZ-a, razumio je i brojne zasluge Broza za Hrvatsku.
Prvo, pod  vodstvom Broza, u kojem je Tuđman dobio časnički čin, preveo je Hrvatsku na pobjedničku stranu u Drugom svjetskom ratu. Da se to nije dogodilo, sama je definicija Hrvatske bi mogla doći u pitanje.
Drugo, Broz nije dopustio da Jugoslavija postane dio Istočnog bloka. To je odluka s najduljim mogućim povijesnim i geopolitičkim posljedicama, koja ga je lansirala među važne svjetske državnike.
Treće, Broz je obuzdavao srpski nacionalizam, koji je predstavljao stalnu prijetnju svim narodima bivše države.
Fanatizirani hrvatski nacionalisti trebali bi se zapitati zašto se u Beogradu Broza nazivalo vampirom s Dedinja. Sigurno ne zbog Bleiburga, nego zato što Broz nije dopuštao realizaciju glavnih srpskih nacionalističkih ciljeva: širenja srpske države prema Bosni i dijelovima Hrvatske, ili na jug prema Makedoniji. Naprotiv, pružanjem autonomije Vojvodini, Broz je sveo srpsku državu u najmanji mogući okvir, dok je davanjem atonomije Kosovu - vjerojatno nenamjerno -  de facto potaknuo albanski secesionizam koji je mukotrpno uspio oživotvoriti duh kosovske državnosti
Ustavom iz 1974. Broz je omogućio je legalan izlazak jugoslavenskih republika iz zajedničke države: države članice SFRJ stekle su međunarodno priznanje i na temelju Ustava iz 1974. Tuđman je sve to razumio, nije želio maknuti Titovu bistu, nije dopustio preimenovanje Trga maršala Tita, nego je prilično eksplicitno objasnio zašto poštuje Broza.
Tuđman je respektirao Brozov međunarodni status: Nesvrstani su danas besmisleni i nevažni, ali u ono vrijeme oni su imala specifičnu težinu u međunarodnim odnosima, a Broz je bio njen lider. O Brozovu međunarodnom položaju najbolje svjedoči bezbroj državnika koji su došli na njegov sprovod, što je dr. Tuđmanu  imponiralo. Tuđman se desetljećima borio da bi dokazao hrvatski karakter partizanskog rata, kao i nacionalnu osviještenost hrvatskih komunista. Zbog toga je22. lipnja proglasio Danom antifašističke borbe i nacionalnim blagdanom. Tuđman se nikako nije mogao odreći Broza jer je želio dodatno “kroatizirati” hrvatske partizane i komuniste i želio je poentirati na važnoj ulozi hrvatskog naroda u antifašističkoj borbi. Sanader  je to savršeno razumio, Milan Bandić to također, barem donekle, razumije, jedino se Tomislav Karamarko pravio da ne razumije vjerojatno u predizborne svrhe. Tuđman je Brozu lako oprostio nepostojanje bilo kakve političke demokracije u bivšoj državi (premda je Hrvatska definitivno demokracija, dok je Jugoslavija bila isključivo diktatura); sam je Tuđman je u praksi katkad bio vrlo nemaran prema elementarnim demokratskim postulatima (nije želio priznati rezultate izbora u Zagrebu i  nastojao izravno nadzirati, a katkad i uređivati, čitav niz medijskih organizacija. O bezbrojnim zloporabama represivnog aparata da i ne govorimo).
Broza i Tuđmana ne treba nasilno povezivati samo zato što su jedni od najznačajnijih državnika u hrvatskoj povijesti, Netočno bi bilo Tuđmana proglasiti nasljednikom bilo kojeg aspekta Brozove politike (osim kada se radi o suprotstavljanju srpskom nacionalizmu). Ali, jednako je pogrešno i nasilno ih suprotstavljati: jer Tuđman je Broza poštovao, njegov državnički značaj i povoljne posljedice njegovih poteza na konačni politički položaj hrvatskog naroda.

Josip Broz se  prvi put  našao u Srbiji 12. kolovoza 1914. na Drini. Kao pripadnik Lander divizije ulazi na neprijateljski teritorij, pohađao je dočasničku obavještajnu školu. Tito je jedini put otišao u Kumrovec nakon što se oženio Jovankom. Kumovi Ivan Gošnjak i Ranković su ga  prisilili da ide u Kumrovec. Šef Titovog kabineta (Đurić) je priznao da je Rankoviću rekao: "to nije taj Tito" jer ga u Kumrovcu nitko nije prepoznao. Može li osoba iz Kumrovca svirati Chopina sa suprugom engleskog veleposlanika? Izvanredno je svirao Verdija i Beethovena. Glazbeni pedagozi tvrde da to nije moguće ako nije učio od malih nogu. Igrao je bridž, vješt u mačevanju i jahanju. U mačevanju je bio drugi u Europi.  Neka povjesničari dokažu da je ovaj pravi Josip Broz iz Kumrovca. Danas DNK analiza to riješava. Pravi Josip Broz je umro na Uskrs 1915. Tito kojeg poznajemo je bio projekt ne samo Kominterne već i Mossada. Titova majka Marija i radila je za poljškog Židova u Beču. Po francuskom arhivu je Marija rodila muško dijete bez podataka o ocu. Marija vodi maloga Broza k ocu u Kumrovec, a kad malo poraste šalje ga pravom ocu koji mu pruža ugodan život, glazbeno obrazovanje. Tito je imao suprugu Franciscu koja je znala njegov identitet ali kad se Vatican uključio u preispitivanje njegovog identiteta  Francisca je ubrzo nestala. Tito je bio u samom vrhu masonstva, vrlo blizak kraljici Elizabeti II. Titova prevoditeljica na mirovnoj konferenciji u Parizu, inače s filološkog fakulteta svjedočila je da je Tito spreman na sve, da ima instinkt za samoodržanjem poput zvijeri ali i ustvrdila da Tito nije pročitao više od pet knjiga, ali je vješto vladao engleskim, ruskim i njemačkim. 

hrpa besmislica

ako je mačevanjem, njemačkim, jahanjem i Chopinom vladao kao što vlada engleskim...

Mossad je osnovan 1949. Tad je Tito imao  57 godina.

jos uvijek dovoljno mlad da postane njihov projekt

Ne znam pise li kolega u grupi koronavirusa. Ako ne, to je bas steta