Praktično nijedna od granica između država nasljednica nije do kraja utvrđena, odnosno ne postoje zaključeni sporazumi o razgraničenju (Slovenija i Hrvatska Piranski zaljev i pristup Slovenije otvorenom moru; Hrvatska i Crna Gora ulaz u Bokokotorski zaljev). Ostale granice izvor sporenja: (Srbija i BIH na Drini; Hrvatska i BiH na Uni, Neum;  BiH i MNE Sutorine između Trebinja i Herceg Novog; MNE i kosovo je čak uzrok iznimno nasilnih prosvjeda koji mjesecima bjesne u Prištini). Sve to skupa predstavlja kontekst u kojem se mora sagledavati pitanje razgraničenja Hrvatske i Srbije. Granica između Hrvatske i Srbije se dijeli u dva segmenta. Prvi, Srijem sela Jamena do Iloka na sjeveru. Taj dio granice nije sporan i suglasne su obje strane, iako i tu postoje brojne nelogičnosti, koje bi uz malo dobre volje mogle biti ispravljene npr. cesta Jamena-Morović, granična linija poklapa s bijelom linijom koja razdvaja prometne trake, te se stoga putnik koji ide u pravcu Morovića zapravo kreće kroz teritoriju Srbije, dok onaj koji ide u pravcu Jamene putuje kroz Hrvatsku. Principovac odmaralište-bolnica, kroz koje doslovno prolazi granična linija, smještajni objekt u jednoj a kuhinja u drugoj. Segment granice uz Dunav od Iloka i Bačke Palanke do Mađarske na sjeveru. RH samtra da državna granica mora pratiti granice općina, koje se temelje po granicama katastarskih općina utvrđenim još u vrijeme Austro-Ugarske. Tako definirana granica ne prati Dunav, koji je više puta mijenjao svoj tok tako se granica 19 puta udaljava od Dunava i ulazi na kopno jedne od država. Time se stvora čitav niz teritorijalnih "džepova". Najviše "džepova" ima kod Sombora i Apatina, a jedan   zahvaća dio gradskog područja Apatina, odnosno industrijske zone s južne strane grada! Srbija traži da granica prati sredinu riječnog toka, odnosno riječne matice, jer se tako olakšava međunarodna plovidba a i kompneziraju se sva prirodna pomicanja do kojih dolazi u riječnom toku. Ovo odgovara i faktičkom stanju jer gotovo čitavo područje istočne obale Dunava kontrolira srpska granična policija, a zapadnu hrvatska. Razgraničenju Hrvatske i Srbije se neće pristupati u bližoj budućnosti. Jer srpskoj strani odgovara status quo gdje faktički drži sve što je u sporu obuhvaćeno a hrvatskoj strani nije u interesu sada aktivirati granični spor dok žarišne točke s Slovenijom ne bude razriješene. Taktički Hrvatska će pričekati povoljniji trenutak za pritisak na Srbiju kad Srbiji članstvo u EU postane realna mogućnost. Od sadašnjih zahtjeva Hrvatske, Hrvatska će u povoljnom trenutku odustati jer bi tako mogla ostvariti krupnije argumente i izglede za Šarengradsku i Vukovarsku adu. Tu bi Hrvatska na dva mjesta prelazila na lijevu stranu obale.