SFRJ je imala politicke tvornice, cijeli koncept odrzavanja socijalnog mira, tvornice koje nisu funkcionirale na principu profita vec uhljebljenja politicki podobnih ljudi, a cijela je koncepcija normalno i logicno propala osamdesetih nakon Titove smrti i usljed nagomilanih gubitaka.
Dakle proizvodis gubitke ali drzava pokriva iste jer odrzava se socijalni mir. Sama ideja te koncepcije govori o vizijama rukovodstva doticne drzave. Drzi vodu dok majstori odu, krcag ide na vodu dok se ne razbije.
Sama ideja socijalizma je u praksi neizvediva, jedina sredina u kojima je socijalizam ili komunizam u praksio uspjesno sproveden, jesu izraelski kibuci. Kako oni to uspjevaju, ne znam, ali to podrazumjeva da zive kao vojska. Pet zena cuva djecu, svu djecu, pet zena drzi oruzje, pet pere sprema pegla, za sve, muskarci su na strazi sa onih pet naoruzanih zena, i svi imaju podjeljene zadatke.
Komunizam je i izdrzao par tih desetljeca, dok se nije urusio sam od sebe. Ideja po sebi nije losa, plemenita je, ali neizvediva. Nemoguca. SFRJ je propala kao i sve ostale komunisticke drzave, pojela samu sebe. Sa tom razlikom sto je SFRJ, u odnosu na druge soc drzave istocnog bloka, imala pristup bezgranicnim kreditima sa zapada cime je uspjesnije kupovala socijalni mir i gradjani su zivjeli dosta bolje nego ovi po bloku. Odlaskom Tita na onaj svijet, otisli i krediti, a sa njima i relativno blagostanje.
Jugonostalgicari prosto ne shvataju da je ona njihova karta SFRJ sa bezbrojnim poduzecima koja nesto rade, obicna farsa ili sarena laza.