do 1914. su sve sastavnice buduce jugoslavenske drzave isle prema demokraciji, drzale su korak u skladu s opcim razvojem u Europi, no naravno svaka svojim tempom: oni u Austro-Ugarskoj su polako isli prema opcem pravu glasa, Kraljevina Srbija je za ono vrijeme i konkurenciju u "regionu" bila sampion demokracije... jedino su zbog raznih razloga zaostajali CG, Kosovo i Makedonija

1918. su SVI napravili korak unatrag... odjednom su se nasli u novoj drzavi koju je trebalo uredit, a nitko nije mogao nametnuti rjesenje na duzi rok. Dodaj tomu hrpu nerijesenih nacionalnih pitanja i "unutarnjih" razgranicenja, pa onda nije ni cudno sto je Jugoslavija mogla funkcionirat samo u nedemokratskim rezimima

I čim je došlo do demokratskih (kakvih takvih) promjena, Jugoslaviju je bilo nemoguće držati na okupu i bila je osuđena na propast. Ni to još mnogi ne razumiju... 

sto se demokratizacije u nekom normalnom razdoblju (dakle do´41) tice, Macek i njegov HSS su predstavljali gorko razocaranje za srpsku opoziciju tridesetih, a koja se borila protiv kraljevske diktature, zato jer je HSS-ova politika bila "ajmo mi prvo rijesit hrvatsko pitanje, pa cemo se oko te demokracije i slobodnih izbora vec nekako dogovorit". Nakon nagodbe´39 je taj HSS postao hrvatska varijanta beogradske diktature, pa je sve protivnike lijevo i desno slao u zatvore. Banovina Hrvatska je bila strogo jednostranacka drzava  

normalnim razdobljem smatram ono do 1941 zato jer je tada izbio rat. Sljedece 4 godine su izgubljene u ratu. Dolaskom komunista 1945. na vlast nema nikakve rijeci, niti mogucnosti rasprave o demokraciji zato jer demokracija kao ideja organiziranja politickog zivota u nekoj zemlji jednostavno ne postoji kod komunista. U njihovoj teoriji glavnu ulogu ima radnistvo organizirano u komunisticku partiju, a ta partija je predvodnica puta u socijalizam/komunizam. Partija zna sto je dobro i kojim putem doci do socijalizma/komunizma. Partija i njezini clanovi su avangarda koja ce ostatak stanovnistva dovesti u komunisticki raj. To se pokrivalo sloganom o "vodecoj ulozi partije". I gotovo. Nema nikakve rasprave ni alternativa. Ostale stranke pojma nemaju: bave se same sobom i svojim sitnim interesima, te nemaju nikakvu viziju razvoja drustva, pa kao takve predstavljaju ostatke kapitalistickog drustva koje se raspada i koje po prirodi stvari mora izumrijeti jer ljudska buducnost je komunizam. Zato nije nikakva steta ni problem unistit ostale stranke. Dapace, to je pozeljno, jer se stedi vrijeme koje bi se izgubilo na uvjeravanje stanovnistva da partija zna sto radi. Ako se to treba uciniti i fizickom eliminacijom, nema veze. Fizicki teror nad protivnicima je teoretski fino pokriven terminom "diktatura proletarijata"

vodeca uloga partije je jednostavno dogma. Oko toga nema razgovora ni pregovora. Kad su komunisti na vlasti, opozicija nije dozvoljena. Gdje postoji slobodan stranacki zivot, tamo sasvim sigurno ne vladaju komunisti.

U svim ustavima komunistickih zemalja se nalazio clanak o vodecoj ulozi partije. I sve komunisticke zemlje su´89 i ´90 prvo morale mijenjati i brisati taj clanak, kako bi se omogucili slobodni izbori, jer tek odstranjivanjem tog clanka visestranacki izbori postaju legitimni u nekoj komunistickoj zemlji  

gdje vlada komunisticka partija, tamo nema demokracije. Jednostavno tehnicki ni teoretski nije moguca. I nema mjesta iscudjavanju zbog eliminacije politickih protivnika. To je jednostavno modus operandi


Traziti demokraciju od komunista je kao traziti od krscana da kazu da Isus mozda i nije sin bozji 

ja baš ne mislim da usporedba nije na mjestu...
Skandinavci (a ni mi) nisu stvorili svoje bogatstvo kolonizacijom ili svjetskom dominacijom...po brojnosti smo tu negdje, osim Norveške nemaju neke resurse koji im garantiraju dobro stanje (uz minimum konstruktivnog upravljanja). Imali su dugotrajni - relativni mir i nisu imali komunizam, što je isto pitanje naroda tj. njegovog "izbora". Znači, pitanje je samo koliko si uspješan u izgradnji vlastitog društva.

a ne slažem se da je kod nas demokracija značila rat jer je glavni krivac za ratove u exYU na vlast došao za vrijeme jednopartijskog sistema.
Štoviše, mislim da je gotovo promašeno kriviti sustav koji nije bio na snazi ni godinu dana za ovako krvav rat. Glavni faktor je moralo biti nešto puno dublje i potisnutije - u ljudima, a demokracija je možda samo pomogla tome da izađe na vidjelo.

Nije kriva diktatura jer se to ne bi vidilo, već bi se likvidiralo ili utamničilo, niti je kriva demokracija jer je tome dala prostor - krivci su ljudi koji su birali, prijetili i ubijali.

Isto vrijedi i za pljačku države...kakav narod takvi i političari, to je valjda svima jasno, a to što se ti i ja ne vidimo u tome je više naš problem nego problem naroda.

hebi ga Maršale moj,suoči se sa sranjima koje si radio