"Za aktuelizaciju ovog ubistva pobrinula se nemačka kancelarka Angela Merkel, odbivši da dođe na proslavu ulaska Hrvatske u EU jer Zagreb odbija da Nemačkoj izruči Josipa Perkovića, optuženog da je učestvovao u tom ubistvu."

Eh slone jedan, kako si kratke pameti pa ne možeš skopčati da su rat, bijedu i teror poveli upravo komunisti. Pa nije Slobo (kojeg smatram za glavnog smrada koji je poveo ovo sranje) bio nezaposleni električar iz Knina već usmrđeni crnogorski bankarski komunista s idealom da na ruševina Smrdoslavije napravi vascelu srpsku državu.. i to ti treba crtati ??  

Pa hrvatsku državu su zaposjeli hrvatski komunisti (Todorići, Gregurići, Valentići, Mesići, etc), a ne nipošto Gotovci, Veselice, Đapići i slični... 

Ja ne smatram da je biti Hrvat ništa veća čast nego biti Srbin, Bosanac, Turčin ili bilo što... ali kad već znam da sam to što jesam (nisam Jugoslaven - produkt Srbina i Hrvatice, niti sam Jugoslaven - produkt Slovenca i Makedonke) pa neću se valjda sramiti zbog toga...

Broj branitelja nikad nije prešao 100.000 tisuća i to se slažem - pa moji prijatelji su bježali da ne budu mobilizirani, pa što ?? Da, neki su dobili i status branitelja, pa šta ja da radim ?? Imaju iskaznicu i šta onda ??
Pa iskaznicu su imali i ovih 1.400 branitelja koji su se ubili...Miješaš babe i žabe   
Neka pravnici i doktori uzmu slučaj po slučaj i rješavaju !!! 

Tito i bogatstvo ?? Stvar osobnosti !! Pitaj Štroka odakle mu lova (sin Titovog generala), Čačića, Mesića, Todorića, pitaj sve budže onog vremena gdje su, što rade... sigurno nisu gladni kruha; mogli su jamiti ako su htjeli...

Političku opciju nemam i nisam je nikad imao, ali imam oči.
Zato ne piši po forumu, nego se uhvati motike jer mislim da ti to bolje ide... 

ali svejedno, nesto zelis vidjeti, a nesto ne zelis :D

kazu da je sastav hrvatske emigracije bio slijedeci:

1/3 agenti udbe
1/3 agenti stranih tajnih sluzbi
1/3 posteni ljudi


i sad bi ja trebo vjerovati u domoljube koji su se 1990. vratili u hr?!?!?!?

ma daaaaaaaaaaaaj

pa imas 66,67% sanse da naletis na nekog izdajnika i ubojicu.

ma, neke stvari ne treba ni napisati na forumu, ako udrem u neke svetinje i njihov kredibilitet, vileni ce me banirat :((((((((

Na koga ciljaš između Vilenjaka, Borisa Miksicha i Tajči da je UDBA-in agent?

ja ne znam koje je od tih bija udbin agent,ali mi je uvik sumljiv bija joe šimunić,još od ona tri žuta kartona pa do onog ugovora di je zajeba maleša,još onaj falši naglasak...

O čemu vi gospodine lamentirate ??
O tome da Josip Perković više vrijedi nego Ante Gotovina ??
Josipa ne damo jer je provodio "državnu politiku" a Ante je plaćeni legionarski otpadak pa može 8 godina u ćorku...

Znaš li ti onu:
Ovo je ritam jak,
ovo mi diže tlak... 

Evo bit ću kratak i otvoren:
Ili si agent-provokator ili lažeš 

Todorić  

http://www.udarno.com/uspjeh-ivice-todorica

NAJBOGATIJI HRVATSKI GOSPODARSTVENIK OSVAJA BIVŠU JUGOSLAVIJE

IVICA TODORIĆ

Ivica Todorić rodio se 1951. u Zagrebu, a odgojen je u Božjakovini. Kao pučkoškolac nije se isticao, a u Zagreb dolazi tek nakon upisa u srednju ekonomsku školu nakon završetka koje odlazi na Ekonomski fakultet. Otac Ante tada je bio direktor tvrtke Agrokombinat i uvaženi poslovni čovjek. Godine 1971. Ante Todorić optužen je za pljačku šest milijuna njemačkih maraka koje je dao Matici hrvatskoj za kupovinu oružja. Zbog toga je u zatvoru u Staroj Gradiški proveo četiri i pol godine. Nakon povratka iz zatvora otac sina nagovara na gradnju kuće u Zagrebu, a sin oca na pokretanje cvjećarske proizvodnje. Privredna banka odobrila je kredit i posao je krenuo. Nakon nekoliko godina obitelj Todorić proizvodi 40 % cvijeća u socijalističkoj Jugoslaviji i jedan je od najvećih proizvođača cvijeća u srednjoj Europi. Stvaranje poslovnog carstva Todorićevih u Jugoslaviji kada je malo tko mogao imati kompaniju, proizlazi iz prijateljstva Ante Todorića sa Žuži Jelinek koja je za kuma Antu lobirala pred Josipom Brozom Titom i svojim velikim drugarstvom sa Titom uspjela postići da se Todorićima dozvoli samostalno poslovati.

1976. godine Ivica Todorić je pokrenuo privatnu proizvodnju i trgovinu cvijećem, unatoč stavu tadašnjeg socijalističkog režima koji nije odobravao privatno poduzetništvo. U samo nekoliko godina vrlo je uspješno proširio poslove po čitavoj bivšoj Jugoslaviji te tako postaje jedan od uspješnih bogatih privrednika Jugoslavije. Pored cvijeća obitelj se bavi trgovinom voćem i povrćem. Zahvaljujući intenzivnom investiranju u proizvodnju i distribuciju, Agrokor već sredinom osamdesetih godina postaje tržišni lider u trgovini cvijećem. Posao se tada počinje širiti na nova područja – uvoz i izvoz žitarica, uljarica, voća i povrća. 1989. godine Agrokor je registriran kao dioničko društvo čiji je 100%-tni vlasnik Ivica Todorić i već iste godine kupuje 77 % zadarske Sojare. Malo je poznato da je Todorić već u Jugoslaviji zaradio milijun maraka kojima je pomogao Tuđmanu u stvaranju Hrvatske, pa mu je naknadno Tuđman dao određene ustupke u gospodarstvu. Ivica Todorić je devedesetih bio vrlo blizak državnom vrhu, posebno predsjedniku Franji Tuđmanu, a prijatelj iz školskih dana bio mu je Nikica Valentić koji je od 1993. do 1995. godine bio predsjednik vlade RH. Tih je godina bio predsjednik novostvorene Hrvatske udruge poslodavaca, susretao se s Tuđmanom, nesebično donirao fond “Za djecu Hrvatske” Ankice Tuđman, vozio se prema oslobođenim teritorijima Hrvatske Vlakom slobode.

TODORIĆI SU BILI DOBRI SA TITOM I TUĐMANOM, KASNIJE UVIJEK UZ VLAST A TO IM JE UVELIKE POMOGLO U PROŠIRENJU. LATINICA GA NAZIVA HRVATSKIM TAJKUNSKIM KUMOM.

Ove nove poslovne poteze obitelji Todorić kreditira Zagrebačka banka. Tri godine kasnije u javnosti izbija skandal – Zagrebačka banka je isplatila šest milijuna njemačkih maraka Agrokoru kako bi od poljoprivrednih kombinata u Osijeku i Kutjevu ova tvrtka otkupila kukuruz i pšenicu za potrebe državnih rezervi. Međutim Todorić je navodno žitarice izvezao, devize prodao Ini, a državne je rezerve naknadno djelomično napunio pšenicom kupljenom u Vojvodini. Narodna banka Hrvatske zbog cijelog slučaja podnosi kaznenu prijavu protiv Zagrebačke banke u kojoj piše kako je Todorić kupio samo 30 % pšenice od količine na koju se obavezao podižući kredit. No, Todorića istrage nisu omele pa te iste 1992. kupuje tvrtke Jamnica i Agroprerada, te osniva Lovno gospodarstvo Moslavina. Godinu dana kasnije kupuje tvrtke Zvijezda i DIP Turopolje te gradi poslovni objekt u Vukovarskoj ulici u Zagrebu. Godine 1994. Todorić je u, do tada, najvećem poduzetničkom poduhvatu – kupuje tvrtke Ledo, Unikonzum, Bobis, Silos Mlinove Vinkovci, Solanu Pag te osniva Kreditnu banku Zagreb.


Iste te godine daleko od javnosti Financijska policija piše izvještaj u kojem se tvrdi da je Agrokor potkraj 1991. godine nenamjenski trošio potrošačke kredite Zagrebačke banke, da je Zagrebačka banka Agrokoru doznačavala novac prije nego što je to Kreditni odbor odobrio, te da je iz stare devizne štednje (koju je država banki priznala kao javni dug) kupio najmanje tri poduzeća. Banka je Todoriću odobrila kratkoročni kredit od 80 milijuna njemačkih maraka za otkup i zalihe kukuruza iz primarne emisije Narodne banke Hrvatske. Financijska je policija otkrila da 48.900.000 njemačkih maraka od ukupne svote Todorić nije potrošio na kupnju kukuruza nego za nešto za što mu banka ipak ne bi mogla odobriti kredit. Sam Todorić je priznao da je dio kredita nenamjenski potrošen i da je, dakle, napravio prekršaj za koji nije odgovarao. Nadležne su službe njegovo obrazloženje prihvatile i cijela stvar je zaboravljena. Za Todorića nije sporna ni činjenica da su krediti dobiveni iz javnog duga, jer se, kako misli, na taj način taj isti dug smanjuje. Mario Iveković je te, 1994. bio povjerenik sindikata u Unikonzumu i tvrdi da je i u prodaji tog trgovačkog lanca bilo zakonskih prekršaja. Primjerice, radnici su tad imali gotovo 25 % dionica Unikonzuma ali im nikad nije omogućeno pravo prvootkupa. Sindikat je tada podnio tužbu Trgovačkom sudu ali ročište nije nikada zakazano.

Todorić je najavio sindikatima da želi kupiti Unikonzum i jedini se javio na natječaj. Ponudio je 70 % vrijednosti dionica, a Iveković je smatrao kako je 57 milijuna njemačkih maraka, koliko je Todorić platio za trgovine i skladišta znatno ispod stvarne vrijednosti. Ubrzo nakon te kupnje Todorić je našao zajednički jezik sa sindikatom. Uz neke neke manje izmjene prihvaćen je Todorićev prijedlog kolektivnog ugovora, a onaj sindikalni potpuno je zaboravljen. Isprva je obećao da će sindikalni predstavnik sjediti u Nadzornom odboru, ali do toga nije nikada došlo. Todorić je svojim mekšim pristupom i redovitom isplatom plaća uspio pridobiti sindikat, a nikada nije zabilježeno da se u ijednom Todorićevom poduzeću dogodio prosvjed radnika.

Ivica Todorić glavni je strateg na čelu procesa restrukturiranja i razvoja Agrokor koncerna, uvijek idući ukorak sa svjetskim kriterijima efikasnosti i kompetitivnosti. Strateški je cilj kompanije ojačati svoje vodeće pozicije u Hrvatskoj, usporedno sa stabilnim rastom udjela na inozemnom tržištu. Vođen takvom poslovnom politikom, Agrokor koncern iz godine u godinu povećava i promet i dobit. Kao čovjek jasne vizije, visokih organizacijskih i nadasve rukovodećih sposobnosti, Ivica Todorić posebnu pažnju posvećuje izgradnji prepoznatljive korporacijske kulture. Uvijek ističući značajan doprinos svih djelatnika uspjehu koncerna, on velik dio svog vremena posvećuje kontaktima sa zaposlenicima Agrokora. Izuzetnu brigu vodi o obrazovanju i profesionalnom napretku talentiranih mladih ljudi. U neovisnom istraživanju vrijednosti intelektualnog kapitala zaposlenih, u kojem su ocjenjivane vodeće hrvatske kompanije, Agrokor je zauzeo vodeću poziciju. Ivica Todorić jedan je od osnivača i prvi predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca, osnovane 1993. godine. Dao je velik doprinos njenu priznavanju u zemlji i inozemstvu kao relevantnog zastupnika interesa privatnog kapitala, napose u odnosima s Vladom i sindikatima. Zagovornik je socijalnog dijaloga te društveno odgovornog i etičkog poslovnog ponašanja. Agrokor i Ivica Todorić osobno, kontinuirano podržavaju humanitarne, kulturne, znanstvene, ekološke, obrazovne, sportske i druge projekte, iskazujući na taj način svoju socijalnu osjetljivost.

KONZORCIJ AGROKOR IMA PREKO 35 TISUĆA ZAPOSLENIH, Njegovo poslovno carstvo u sastavu konzorcija AGROKOR čine:

Zvijezda – najveći hrvatski proizvođač ulja, margarina i majoneze, Ledo - najveći hrvatski proizvođač sladoleda, Jamnica - najveći hrvatski proizvođač mineralne vode, Agroprerada, Agrolaguna, Lovno gospodarstvo Moslavina, Silos Mlinovi, Solana Pag, Sojara Zadar, Najveći hrvatski maloprodajni trgovački lanac Konzum, Tvornica sladoleda Frikom Beograd – najveći srbijanski proizvođač sladoleda, Tvornica sladoleda Berpah Čapljina, Tvornica Dijamant - najveći srbijanski proizvođač i prerađivač ulja i uljarskih proizvoda, Centropromet Srbija, IDEA Srbija, Hotel Opera (bivši Inter-Continental) – elitni Zagrebački hotel sa pet zvjezdica, Sarajevski kiseljak – najveća bošnjačka tvornica mineralne vode, Pik Vrbovec – najveća hrvatska mesna industrija, Pik Vinkovci, Tvornica Belje i Beljski vinogradi – najveći hrvatski poljoprivredno-industrijski kapacitet, Krka Šibenik, Tisak - najveći hrvatski maloprodajni lanac kioska, Velpro Sarajevo, Ledo Čitluk, Kozmo drogerije, Fonyodi - najveća mađarska tvornica mineralne vode…. stalno kupuje novo….

Oženjen je Vesnom Bašić – Todorić, diplomiranom ekonomisticom. Otac je troje djece – kćeri Ive, također diplomirane ekonomistice te dvaju sinova – Ante, diplomiranog ekonomista i Ivana, studenta ekonomije. Svojim velikim entuzijazmom svoju je djecu uspješno uključio u poslove u Agrokoru te su danas svi troje prisutni na različitim pozicijama unutar koncerna. Sigurno je, da je Todorićevom usponu kroz stvaranje Hrvatske države doprinijelo prijateljstvo sa predsjednikom Tuđmanom, jermu je pomogao u različitim stimulacijama i opraštanju određenih dugova, ali je zasigurno Todorić gospodarstvenik koji ne zaslužuje stigmu tajkuna, pošto je i prije rata u bivšoj Jugoslaviji njegov put prema vrhu bio rastući. Nije za razliku od mnogih bio vozač kamiona, niti bagera, već čovjek sa poslovnim pokrićem. Čovjek kao Todorić uistinu zaslužuje opraštanje dugova, a i prioritete pri dodjeli pšenice, kompanija… iz razloga što je njegov djelatnik prosječno plaćen i zadovoljan. Kako gospodarstvo raste, tako je i djelatnik zadovoljniji, jer Todorić razgovara sa svojim najnižim radnicima i pita ih za savjete. Uvijek ih dodatno financijski stimulira, a što je također vrlo značajno suosjećajan je sa problemima svojih radnika. Kada mu se obratila jedna djelatnica da nema za platiti operaciju djeteta, Todorić je odmah “iskeširao” novac za operaciju i putne troškove. I tako u više navrata. No vjerojatno nije jedini socijalno osjetljiv poduzetnik.

Vozi se u privatnom zrakoplovu marke Bell 407, jednim od najluksuznijih na svijetu i živi u renoviranom dvorcu Kulmer u zagrebačkim Šestinama podno Sljemena, s ukupno 7000 četvornih metara što ga je stajalo oko 3 milijuna eura.

Sanader, Mesić, Todorić

2006. godine dolazi do golemih poslovnih promjena u Agrokoru, a jedna od tih je i da se Ivica Todorić odriče stopostotnog vlasničkog udjela u konzorciju, te prodaje svoj manji udio. Nije ga prodao bilo kome. Prodao je 8,33% udjela za 110 milijuna €ura, i to Europskoj banci razvitka EBRD. Ova prodaja je više nego odlična poslovna strategija čovjeka kojega su mnogi otpisivali zbog visokih ambicija i velikih zaduženja. Kupnja udjela (dodatna investicija) temelji se na dugogodišnjoj uspješnoj suradnji između EBRD-a i Agrokora. 2000. godine Banka je Agrokoru odobrila indicirani zajam od 170 milijuna eura za restrukturiranje i regionalnu ekspanziju, a u siječnju 2004. EBRD je financirala Agrokorovu sladoledarsku tvornicu Frikom u Srbiji korporativnim zajmom od 13 mil. eura. Do danas, samo u sektoru agrobiznisa, EBRD je dao oko 4 milijarde eura za više od 280 projekata diljem centralne i istočne Europe i Zajednice Neovisnih Država. U Hrvatskoj je EBRD investirao 1,3 milijarde eura u 76 projekata, te u 2006 očekuje investiranje daljnjih 100 milijuna eura. Unatoč lošim prognozama hrvatskih i balkanskih “financijskih stručnjaka”, Todorićeva vizija je ipak uspjela a Agrokor zasigurno krenuo prema poslovnom vrhu jugoistočne regije.

Početkom 2007. godine, sastaje se sa Srbijanskim milijarderom, Miroslavom Miškovićem, inače vlasnikom Srbijanskog mega koncerna DELTA HOLDING. Zajedno najavljuju udruživanje kapitala i formiranje najmoćnijeg prehrambenog diva na ovim prostorima. U jedanaestom mjesecu 2007. Agrokor se natječe za kupnju turske mega kompanije Migros Turk sa sjedištem u Istanbulu, čija je tržišna kapitalizacija iznad 3 milijarde američkih dolara, a tvrtka je lider na tržištu maloprodaje Turske, ima oko 900 prodajnih mjesta s ukupnim prometom za 2006. od 2,7 milijardi dolara. Agrokor je, kako navode, 05.11.2007. predao neobvezujuću ponudu za kupnju većinskog udjela u toj kompaniji, te ušao u drugi zaključni natječajni krug za preuzimanje Migros Turka. No izgubio je u utrci. Uglavnom, poslovni apetiti Todorića su golemi, preuzima Magmu 2011 kada njen vlasnik Goranko Fižulić pada u dugove. Također ne vidi se više u RTL pa izlazi iz dioničkog udjela u Hrvatskoj ali zato se koncentrira na Merkator. Slovenci su pobunjeni a određeni mediji imaju dokaze da državno odvjetništvo štiti Todorića od velikih kaznenih progona za najveće afere u zemlji od pljačke žita, preko nametanja crkvenih bonova, do ortačkog ugovora u Kamenskom sa Miroslavom Kutlom i Ninoslavom Pavićem. Svoju moć dokazao je kada je zajedno sa Tomislavom Karamarkom izvršio pritisak na Hloverku Novak Srzić i skinio sa programa HRT Latinicu jednu od najgledanijih emisija koja je otkrivala njegov put bogaćenja.

Državno odvjentištvo je zatrpano prijavama protiv AGROKORA i Todorića, ali zakon nezakonja i dalje je na snazi u Hrvatskoj

Mesić

http://www.freewebs.com/stop-mesic/biografija.htm

Transformator - Biografija inteligentnog predsjednika Stjepana Mesica

Sluzbena biografija Stjepana Mesica nazalost ne otkriva svu istinu o dotičnom gospodinu. Previše je toga šta je hrvatskom puku skriveno.
U "Transformator - Biografija inteligentnog predsjednika Stjepana Mesića" razotkriti ćemo nekoliko i te kako važnih podataka koje je vicmaher godinama pokušavao skriti.

Poglavlje I: Stjepan Mesić, KPJ, SKJ i Jugoslavija u srcu


Inteligentan predsjednik i stručnjak za mozak Stjepan Mesić rođen je 24.prosinca 1934 u Orahovici. Prije nego što počnemo sa detaljnom biografijom, objaviti ćemo korijene mržnje prema svemu što je Hrvatsko. Svoju patološku mržnju Stjepan Mesić je naslijedio od svoga oca , partizanskog krvnika iz drugog svjetskog rata koji je sam priznao kako je osobno zaklao 12 Hrvata. Slobodna Dalmacija, dok je još bila Hrvatska, je objavila sve dokaze o Mesićevom ocu, a najbolje to znaju stanovnici Orahovice koji su oca Stjepana Mesića pogrdno zvali "tovariš Joso"!


Rano se uključuje u politiku i biva članom Komunističke Partije Jugoslavije. 1965g je izabran u Parlament SR Hrvatske. Mladi komunist i stručnjak za mozak već 1967g privlači pozornost. Tada se naime kao oštar komunist i Jugoslaven energično suprotstavljao poznatoj "Deklaraciji o Hrvatskom jeziku".
Upitan da prokomentira svoje tadašnje stavove, Mesić kao skoro uvijek, progovara kako je pogrešno interpretiran i da je Deklaraciju napao samo prividno. No, pogledajmo šta je stvarno rekao, skupa sa svojim već tadašnjim mentorom koji će ga pratiti čitav politički život, UDBA-šom Jožom Manolićem:
Vjesnik 31. ožujka 1967: “Stipe Mesić rekao je na početku svog izlaganja u diskusiji da ga nije toliko iznenadilo bacanje bombi na naša predstavništva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na naše konzulate u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova deklaracija.

Kada sam pročitao tu deklaraciju, rekao je, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše zemlje i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je izvojevano u našoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, čega se mi ne možemo odreći i za što su pale velike žrtve, za što su pale milijunske žrtve.

Ovi bombaši, s koje god strane dolazili, doći će sigurno pod udar ne samo našeg hrvatskog naroda, nego svih naroda naše socijalističke domovine. Bez obzira na to na koji način se postavljaju obranaški potpisnici i sugovornici tih potpisnika, na koji način oni branili sebe, da li su to potpisali u pijanom ili kakvom drugom opojnom stanju.

Mislim da je deklaracija doživjela apsolutni krah, i da je javnost osudila sve njezine sastavljače. Pridružujem se onim drugovima zastupnicima koji traže da se objelodane imena potpisnika, da se ne samo društveno i politički osude stavovi i potpisnici deklaracije, nego da i tužilaštvo pokrene krivični postupak protiv odgovornih osoba”.

Poruke stručnjaka za mozak Mesića su jasne: "Uhvati bandu (ustašku naravno), goni, znamo mi tko stoji iza toga(Ustaše naravno jel?)!" Bilo je to i prvo zalaganje Mesića da prorade pravni sistemi, u ovom slučaju UDBA, KOS; SDB, Goli Otok, Lepoglava.

Bila je to prva javna prezentacija inteligentnog Stjepana Mesića, ovaj put kao okorjeli komunist koji brani pravno-sistematski poredak SFRJ.

Poglavlje II: Stjepan Mesić - Hrvatski nacionalist prvi dio

Nakon Deklaracije specijalist za inteligenciju Stjepan Mesić nastavlja poltički život kao mali lokalni činovnik KPJ, no jasno je, da čovjek takvog kalibra nije zadovoljan tim položajem.
1971 se Stjepan Mesić uključuje u pokret "Hrvatsko proljeće", ovaj put ne kao branitelj Jugoslavije kao 1967, već kao hrvatski nacionalist. Ovo je ujedno i prva transformacija poltičkog kursa stručnjaka za mozak Mesića.
Nakon što je Mesićev uzor i apsolvent dva razreda osnovne škole Josip Broz, uz pomoć velikosrpskog vojnog aparata slomio hrvatsko proljeće, Stjepan Mesić nastavlja sa radom za KPJ.

Poglavlje III: Stjepan Mesić - Back to the roots prvi dio (UDBA i istina o robiji)

Hrvatsko proljeće je razbijeno, ali nisu ambicije lokalnog poltičara Stjpana Mesića. U više navrata stručnjak za mozak Mesić je izjavljivao kako mu je upravo sudjelovanje u Hrvatskom proljeću bilo kobno i da je zbog toga završio na robiji u Gradišci.
Ovo je jedna od većih laži gospona predsjednika. Evo istine, koju nećemo pročitati u Nacionalu ili Feralu, istina svjedoka iz tadašnjeg doba. Inteligentan Stjepan Mesić je u svom mjestu htio otvoriti go-go bar po imenu "MIK - MAK" i time se zamjerio lokalnim KPJovcima koji su ga osudili na zatvorsku kaznu u Gradišci. No, Stjepan Mesić nije robijao kao drugi zatvorenici. Vidjelo se da Stipe ima potencijala za nešto veće. U zatvoru je imao svojeg konobara a i privilegiju da drugim zatvorenicima gasi televizore. U zatvoru je i prvi puta preko Duse Cakana stupio u kontakt sa jugoslavenskom tajnom službom UDB-om. Ovaj mu je obećavao benficije i privilegije pod uvjetom da stručnjak za mozak Mesić pristane u "razbijanju ekstremnih (hrvatskih) snaga"! Karijerist Stjepan Mesić je naravno pristao. Odmah poslije zatvorske kazne je nagrađen dobro plaćenim poslom. Za Hrvatskog nacionalistu nezamislivo o to doba, ali ne za Mesića.

Poglavlje IV: Stjepan Mesić - Hercegovac,Hrvatski nacionalist pa sve do "Idemo na Drinu"

Početkom 90-ih inteligentan predsjednik Stejpan Mesić ulazi prvo u pokret, pa kasnije u stranku HDZ pod vodstvom Dr Franje Tuđmana iza kojeg je Stjepan Mesić dugi niz godina bio druga ruka u državi. Treba napomenuti da je Stjepan Mesić bio radikalan u to doba i miljenik dosta onih koje je kasnije izdao. Za vrijeme velikosrpske agresije Stjepan Mesić je naprosto bio nenadmašiv u radikalno-ekstremnim izjavama spram srpskog okupatora. Tako će prezidente u jednoj emisiji u dnevniku reći "kako treba vojno napasti Srbiju, jer ne može biti da se na Terazijama pije kapućino dok Vukovar gori". Nije štedio sunarodnjake svoje žene, i više puta im poručivao "kako će iz Hrvatske odnijeti onoliko zemlje koliko su na opancima donijeli"! Znao je Mesić što mase vole. Kao u Hrvatskoj, tako i u dijaspori gdje je organizirao nemalo susreta sa onima koje ćce kasnije nazvati "ekstremistima". "Ustaše su bili borci za Hrvatsku", vikao je uz pjesme "Evo zore , evo dana", na prepunim dvoranama u dijaspori Stjepan Mesić. Tako i u Australiji gdje je prvo organizirao susret sa tamošnjim Hrvatima, i za vrijeme susreta otvorio vreću sa novcima. Tu večer se skupilo ca. 5 milijuna DM kojima se gubi svaki trag.
No, tada radikalan nacionalist Stjepan Mesić može još radikalnije i bolje. 1992g na tribini u Širokom Brijegu Stjepan Mesić okupljenoj masi uz podišeni glas poručuje "kako se mogu smatrati Hrvatskim građanima i da je Široki Hrvatska zemlja"!
Bila je to epizoda kada se Stjepan Mesić osjećao Hercegovcem, Ustašom, i najvećim Hrvatom, a Srbima poručivao"Srbi iz Krajine oru zemlju u Hrvatskoj, a mole Boga da kisa pada u Srbiji", ili onu sa razornim djelovanjem,
"Ne misle valjda Srbi iz Krajine da mi u ovim sleperima iz Madjarske vozimo NALIV PERA - malo sutra gospodo".








Poglavlje V: Stjepan Mesić - Poduzetnik i BiH

Nedugo nakon ratnohuškačkih i ekstremnih parola, i nakon što je napunio kesu hrvatskim devizama iz dijaspore, inteligentan predsjednik otkriva svoj talent za biznis i ekonomiju. Kao pripadnik tadašnje poltičke elite Stipan je otrkio ljubav prema cementarama i ostalim blagodatima hrvatskog gospodarstva. Upitan da prokomentira svoj ekonomski angažman dok je država još u ratu Stjepan Mesić nudi inteligentan odgovor "kako ne vidi ništa loše u tome da se hrvatski poltićari zanimaju za hrvatske tvrtke jer time vjeruju u prosperitet i potencijal hrvatskog gospodarstva!"
Privatizacija sa našičkom cementarom je propala, a u vezi s tim će kasnije biti poznata Mesićeva izreka "kako nema niti vreću cementa, a kamoli cementaru!" Samo tjedna dana nakon te njgove izjave demantirao ga je Nacional (tada Nacionalu nije rečeno da će im Mesić kasnije biti pulen) objavivši vijest kako je Mesićeva kćerka Saša Mesić morala prodati dionice Našice-cementa. Bijesan što nije dobio svoj dio kolača, stručnjak za mozak Mesić napušta HDZ i okolo kokodače "otišao sam iz HDZa zbog BiH"!
Mala informacija Stipi od uredništva:
"Stipe, rat sa Muslimanima je završio 1993. Ti si izašao iz HDZa sredinom 1994g!"

Poglavlje VI: "Stjepan Mesić: O Milka moja.....tako te volim, ali ne mogu protiv hormona! Mesicev vanbracni sin!"

U razdoblju izmedju 1991 i 1993 Stjepan Mesic je organizirao cesto skupove sa hrvatskom dijasporom, pa tako i u Svicarskoj. Pjevati, huskati pa kasnije kupiti vrece novca je islo Stipi u to doba...i ne samo to...Stipe je bio i sarmantan. U njegovoj sluzbenoj i friziranoj biografiji Stipe se osvrce na svoju veliku ljubav, "Ukrajinku" Milojku rijecima (izvadak iz sluzbene biografije *Gradjanin predsjednik*): "E, mala moja, bit ćeš Stipina ili ničija!
Brže-bolje ja prijatelju: Koja ti je ta, što studira, gdje stanuje? Vidi on, udarilo me, pa će: Ne boj se kume, sve ćemo srediti, znaš, ona ti je prijateljica s ovom, a ja sam s onom, sastajemo se u sobi kod onih, dođi tada i tada, bit će i ona. Sve je krenulo kao po loju. Prvi sastanak, drugi, treći... Moja djevojka Milka studira psihologiju, prva godina. Tiha, mirna, povučena, kao da je časna sestra, odmjerena, važe svaku riječ, govori kad zaista nešto želi i reći. Iznenadila me, zaustavila i zadržala na udaljenosti. Bože, na što se namjerih! Ja brz u svemu, eksplozivan, nestrpljiv, nasrtljiv, ima me posvuda. Kad sam je htio prvi put poljubiti, dražesno je to zaobišla, kaže - što si nestrpljiv, cijeli je život pred nama! Danas se i ne sjećam kad sam Milku prvi put poljubio.
Bio sam zapao u nedoumicu: što će mi takva djevojka, takva osoba, gotovo sve različito od mene? Ubrzo mi se upalila svjećica u glavi: pa to se traži, to je za mene, u Milke ima svega što meni nedostaje, čega u mene nema. Nedoumica se srušila, ostala poruka: to Stipe, to, Milka je za tebe, Milka i nikoja i nikakva druga. Zagrli Milku!
Zagrlio sam Milku. I ne puštam je."

Suze nam krenuse....toliko je volio svoju Milku i to mu cak vjerujemo....no na jednoj tribini u Svicarskoj je upoznao jednu zenu i pored tolike ljubavi prema Milki ("O Milka moja") hormoni su ipak bili jaci od brkatog Stipe. Stipe je sa tom zenom imao aferu iz koje je proizasao vanbracni sin kojeg se Stipe i dan danas ODRICE i NE ZELI ga priznati, a kamoli placati alimentaciju za jadnika koji jedva prezivljava a predjsednik gradjanin leti charterom od svake metropole do druge, kojemu su kcerke sagradile posovno carstvo u Srbiji kupovinom nekoliko poduzeca, koji za sebe trazi nakon sto bude u penziji ured sa 2 zaposlenika, auto, stan i tjelohranitelje te dodatnih 500.000 kuna uz nemalu penziju i kojem tjelohranitelji na Hvaru tjeraju kupace sa place jer se tu kupa predsjednik.
To je Stipe, predsjednik liberal.

Poglavlje VII: Stjepan Mesić - "Nisam bio u Haagu"

Nakon nespjelog puča u HDZu, kojeg je skupa sa Manolićem i Špegeljom pokušao izvesti, mozak Mesić osniva HND. Bit će to kratka epizoda, jer 1997 prelazi u HNS. No, to je doba intersantnije za hrvatsku povjest jer domoljub i ex-nacionalist Mesić ("Srbiju treba napasti..., Široki je Hrvatska, a vi ste građani Hrvastke!" dobrovoljno ide u Haag da svjedoči o zbivanjima na podrućju ex-Yu. Mesić je išao kao tajni svjedok ne želeći da javnost išta dozna o njegovim svjedočenjima. Nakon što je Slbodna Dalmacija doznala kako je Mesić išao u Haag da svjedoči protiv Hrvatske Mesić lažima pokušava umanjit aferu.
Prvo je rekao "kako nije bio u Haagu i svjedočio protiv Hrvatske", ali nakon što ga je Slobodna Dalmacija(dok je još bila hrvatska) razotkrila, onda je svoju izjavu promijenio u "bio sam u Haagu i svjedočio protiv vukovarskog gradonačelnika Slavka Dokamnovića!". Opet uhvaćen u laži i nakon objavljenih transkripta kako je svjedočio "da je Hrvatska vodila agresiju prema BiH, kako je Tuđman sa Miloševičem dogovarao podjelu BiH,....", konačno je priznao istinu i rekao "kako je bio u Haagu da ispuni svoju građansku dužnost!"
Treba napomenuti da je haaško tužiteljstvo upravo Mesičeve iskaze koristilo pri osudi Blaškića na 45 godina.

Poglavlje VIII: Stjepan Mesić - Back to the (Yu) roots ("Po šumama i gorama", "Hercegovci su škorpije"

Jasno je bilo da je stručnjak za mozak Stjepan Mesić bio interesantan i drugima, osobito inozemnim grupama koji su u njmu vidjeli ogroman potencijal.
Stjepan Mesić postao je "njihov" kandidat za predsjednika RH. Interesantno je da je samo mjesec dana taj isti Stjepan IQ MEsić, na parlamentnim izborima, dobio jedva 5 % glasova.
Evo šta je čak Vjesnik napisao uoči kandidature Mesića za predsjednika:
"Dok je bio u HDZ-u, obavljao je najviše dužnosti, od predsjednika Vlade do predsjednika parlamenta. Mogao bi pomrsiti račune Draženu Budiši i Mati Graniću, ali su mali izgledi da uđe u drugi krug.!"
www.vjesnik.hr/Izbori_2000/Predsjednik/Biografije.asp

Svoje kampanju je gradio na rasističkim izjavama uglavnom protiv Hrvata iz Hercegovine tipa "Hercegovci su Škorpije, Hercegovci se trebaju naučiti raditi". Odmah nakon što je izabran za predsjednika otišao je u Sarajevo da se zahvali svojim sponzorima Ismetu Gutliću i Asimu Kurjaku, naravno usput ispričavši koji vic o pokojnom Tuđmanu, kao i na susretima sa stranim diplomatima.
"Koja je razlika između Tuđmana i Miloševića? Ovaj prvi je ispod zemlje, a ovaj drugi ne može iz zemlje, Ha-ha-ha" smijao se Stipe nakon što je stranim diplomatima pričao omiljeni vic. Nema šta, pravi predsjednik i državnik.
Njegova slijedeća akcija je bila zahvala svojim prijateljima Englezima na otvorenim danima u Pantovčaku. Mesić je organizirao dernek na Pantovčaku i pozvao sve britanske obavještajce, ups, novinare, da se posluže u državnoj arhivi i ponesu sve dokumente s prednosću onim na kojima piše "Tajno".
Britanci nisu oklijevali. Nedugo nakon toga emitrana je emisija na britanskom "Channel 4" u kojima se autor zahvaljuje na Mesićevoj suradnji i naravnpi blati i kompromitira Hrvatsku i Tuđmana.
Nako što se osvetio Tuđmanu i Hercegovcima, stručnjak za mozak i predsjednik-liberal skupa sa malim Ivicom iz Kumrovca ide na operaciju "Slobodna Dalmacija". Kritika je dopuštena i poželjna, izašli smo iz mraka i terora no, ali sve i svašta se smije kritizirati i napadati, osim Stipu himself. Kritika da, ali ne na Stipu našeg.
Mesić i Račan su preko noći izmijenili sve prohrvatske novinare iz SD i na njihovo mjesto postavile orjunaše i poslušnike malog Baje. Razlog - novina nema nakladu.
Poslije smjene uredništva u SD, naklada je pala za 25 %, ali se sada piše po kumrovečkoj direktivi pa naklada nikoga ne zanima.

Ovo je ukratko bila nefrizirana biografija stručnjaka za mozak Stjepana Mesića. Ima toga još puno, kao na primjer zašto Mesić laže da mu je žena Ukrajinka i da se zove Milka. Pravo joj je ime Milojka Duduković, od oca Stojana Dudukovića.


Ili zašto nije objavio finacijere svoje kampanje? Kako je dospio 2000 g sa 5 % na parlamentarnim izborima samo mjesec dana kasnije na 56 % ?
Gdje su transkripti njegovih izjava početkom 90-ih ? Gdje su dokazi o podjeli BiH ?
Zašto je odlikovao Sorosa?

Sve u svemu možemo zaključiti kako je Mesić jedino bio dosljedan u svom ekstremizmu i radikalizmu, bilo to kao SKOJevac, kao (prikriveni) Hrvatski nacionalist, pa opet kao SKOJEvac !!!
A to da izdajnike i cinkarose nitko ne cjeni Stjepan Mesic je osjetio na svojoj kozi za vrijeme posjete u Izraelu. Mesic je dosao (naravno) da se isprica misleci u stilu Branda postati nekakva povijesna licnost. Izraelci su znali s kim imaju posla. Mesica je prvo na aerodromu docekao nekakav zamjenik bez sluzbene ceremonije a onda je Mesic htio odrzati svoj govor u Knesetu. Govor mu je zabranjen i morao je citati na glas govor koji mu je priredio Ephraim Zuroff. Nakon toga Mesic se ispricao za zlocine tzv. NDH, koja nije bila niti Nezavisna niti Hrvatska (Mesiceva omiljena fraza). Izraelski zastupnici su ga odmah prekinuli i rekli kako je NDH bila Hrvatska drzava priznata u dosta zemalja. Mesic je pokupio prnje i bez pratnje napustio Izrael.