Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Umro je drug Tito. 

Tim riječima prije točno 37, godina 4. svibnja 1980., gledateljima Televizije Zagreb drhtavim se glasom obratio voditelj Miroslav Lilić i priopćio vijest zbog koje je život u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji trenutno stao. Smrt Josipa Broza Tita burno se dočekala diljem Jugoslavije. Na ulice su izašli uplakani građani, a i danas je na Youtubeu iznimno gledana snimka prekida nogometne utakmice Hajduka i Crvene Zvezde kada je cijeli stadion pjevao "Druže Tito, mi ti se kunemo".

Iako su od njegove smrti prošla gotovo četiri desetljeća, Tito i dalje ne prestaje izazivati kontroverze i podjele svojim likom i djelom. Josip Broz Tito rođen je u Kumrovcu u Hrvatskom Zagorju 7. svibnja 1892. godine, iako mu se rođendan službeno slavio, kao Dan mladosti, 25. svibnja. Tijekom svojeg života Tito će ostati upamćen kao predvodnik Narodnooslobodilačke borbe (NOB) koju je poveo protiv fašizma. Zaslužan je i za uspostavu komunističkog socijalističkog režima te ujedinjenje zemalja Balkana - Hrvatske, Srbije, Slovenije, Makedonije te Bosne i Hercegovine, u zajedničku državu - Jugoslaviju. Danas se često zaboravlja kako je njegova izravna zasluga što je pod hrvatsko okrilje vratio dijelove Dalmacije koji su poklonjeni fašističkoj Italiji. 

Emotivan doček tijela u Zagrebu

Kritičari NOB-a i djela Josipa Broza Tita terete ga, pak, za brojne zločine čija stvarna priroda nikada nije do kraja razjašnjena. Upravo zbog povijesnih rupa i različitih tumačenja povijesnih izvora, u Hrvatskoj je i danas vrlo aktualna podjela na "ustaše i partizane", čiji korijeni sežu u ratu koji je završio prije više od 60 godina. 

Iako je Jugoslavija nakon njegove smrti opstala kao tvorevina još desetak godina, povjesničari i danas uzimaju taj 4. svibnja kao smrt Titove Jugoslavije, jer je njegovom smrću počeo proces raspada zajedništva "među narodnostima i narodima" koji će završiti krvavim ratovima devedesetih. Vijest o smrti Josipa Broza Tita koji je preminuo u bolnici u Ljubljani tako je pokrenula događaje koji će uvelike promijeniti povijest ovih prostora. Godinama nakon njegove smrti svakog 4. svibnja 1980. u 15:05 sati na ulicama bivše Jugoslavije odjekivale su sirene za uzbunu, a građani su u stavu mirno odavali počast drugu Titu. Sirene koje kao da su predskazivale da će uskoro biti ponovno češće u uporabi.  

Nedugo nakon njegove smrti iz Ljubljane je krenuo Plavi vlak, posebna željeznička kompozicija sa njegovim mrtvačkim kovčegom, koji je zastajao u glavnim gradovima Jugoslavije na putu ka Beogradu kako bi građani odali počast pokojnom predsjedniku. Dolazak u Zagreb bio je posebno emotivan, tisuće građana izašlo je na ulice i pjevalo pjesme u čast J. B. Tita.

Četiri dana nakon smrti Titovo tijelo sahranjeno je u Kući cvijeća na beogradskom Dedinju.

Bio je to i do danas jedan od najvećih državničkih sprovoda u povijesti kojem je, prema službenim podacima, nazočilo 209 delegacija iz 127 zemalja, četiri kralja, pet prinčeva, šest predsjednika parlamenata, 31 predsjednik države, 22 premijera i 47 ministara. Od Tita su se došli oprostiti i najveći među tadašnjim svjetskim državnicima poput Margaret Thatcher, Helmuta Schimdta, Jasera Arafata...

Njegova udovica i najpoznatija jugoslavenska Prva dama Jovanka Broz preminula je 2013. godine i sahranjena je uz Titov grob u Kući cvijeća.