Prvi link se slaze da je u staroj nam drzavi BDP rastao dok veliki lider nije umro, (on refernce ex-Yu ekonomiju, a ja ex-Yu HR, a to nije bas isto jel su ipak Hrvati i Slovenici vukli tamo sve ostale) pa onda svejedno uzelo 30 godina da se vrati na isto mjesto. Kako bi grafovi izgledali da se uzme 1980 pa do danas?

Nisu ljudi ni znali zasto su plakali onda, al u principlu oplakivali su buducnost, kako ces bez velikog vodje, ide se u propast... i kad ono 37 godina kasnije evo nas, jesmo li propali ili nismo?

Rat smo definitivno imali. Skoro isti BDP dan danas, nakon dvije dekade trzisne ekonomije, moram priznat da onda si to nisam mislio da je moguce - malo nazad malo napred od kad je umro i tak duze nego sto je on vladao. Osim sto je nekad prihod bio rasiren po cijelom stanovnistvu a sad koncentriran na vrhu kod nasih 200 plus milionera (u USD) dok 200k nezaposlenih se snalazi ko kak moze. Al sta je tu je, ide se dalje, nekad partija, zadruge, samoupravljanje pa Njemacka a sad, partije (u principu dvije, tj ona ista od prije razdvojena na dvije strane, po americkom principu), Diona, Ina, Agrokor i na kraju Irska.
Drugi link je poznati "Mises institute", i od Srpskog profesora, no less , ali osim toga dug kad je ex-YU bankrotirala bio oko 22% GDP-a (tolko o njegovom exponencialnom progresu koji je usput receno stao 80-ih). Njemu je trebalo 35 godina da natuce 22% duga, a nama poslje 27 da dodjemo do danasnjih 85%, pa onda neke druge stvari dodju do izrazaja.

Kao naprimjer - izgleda da mozes promjenit sistem, al ne bas tako lako i ljude.

Osim Tita naravno, on se mozda nije mijenjao puno dok je bio ziv, al nakon smrti, kako koja vlast dodje i prodje, malo je ovakav, malo je onakav. Makar je prilicno sigurno da nikad vise nece neki drugi Zagorski vojskovodja osvojit Dalmaciju i Istru, doc do Trsta, bit spreman na rat s Rusima, vladat 35 godina i slat u Zagorje tisuce turista svaki mjesec.

Pa kako ne bi plakali za njim?