pa trebalo je vremena da ideja sazrije i da realizira. Nije to nešto što nekome padne na pamet preko noći. Ideja o podjeli je bilo otpočetka. Dobar dio Srba nije ni htio Jugoslaviju - htjeli su srpsku državu do granica gdje žive Srbi, a Hrvati i Slovenci nek s ostatkom rade što im je volja. Bili su ozbiljni pregovori između Pašića i Radića još 1923. oko federalizacije države i granica podjele, pa su propali. Aleksandrova diktatura je napravila granice Savske i Primorske banovine 1929. precizno točno da se mogu bez problema otcijepit u određenom trenutku. Cvetković-Maček je tek posljednja faza tog procesa

Projiciraš svoje nezadovoljstvo nezavisnom hrvatskom državom (sad neznam jel to zato što si imao prevelika očekivanja, jer to nije država u kojoj se osjećaš ugodno, jer su određeni pojedinci bolje prošli, jer si prije bio mlad i poletan, a danas star i nemoćan, ili nešta peto) u nekakvu sliku gdje je u bivšoj Jugoslaviji sve bilo divno, krasno i napredno, a ta bivša država je početkom Domovinskog rata doslovno bila na rubu gospodarskog i ekonomskog sloma.

Ovaj nikako da shvati kako to nije bila nikakva kupovina, već da se za stan davalo novce od plaće kako bi ti na kraju u najboljem slučaju bio korisnik tog stana

 

Konkretan primjer, moja pranone imala je stan na Bačvicama na ajmo reć elitnoj poziciji u kojem je živila kao udovica. Ona svoje stanarsko pravo nije mogla prinit na svoju dicu jer je taj stan upa u oko jednome visokome oficiru iz JNA. Kad je ona umrla, stanarsko pravo je dobija on i izija vuk magarca.

 

Druga je stvar što se juga raspala pa su korisnici stanarskih prava mogli otkupit stanove po povoljnim cijenama. Otkupit, a ne dobit. Ali to već ne spada u jugu.

 

Još nešto vizavi onoga šta je enfant govorija kako su njegovi čekali na stan 9 godina... Da, i moji su se prijavili 83. kad su se vinčali pa in je oduzimalo od plaće da bi na kraju dobili... Šipak! A di je lova nestala? Nije je skupio Kerum brajo moj, on je milijun steka kako je steka, a oni šta su bili u tim fondovima, čitaj partija i njihovi sinovi danas, ka npr. Tedeschi i da ne nabrajam dalje, oni su tako stekli milijune.

 

I inače, priča mi stari, svaka zgrada plaćala je ono šta mi danas plaćamo za održavanje zgrada, i kaže mi ona od vojske da se to često i obnavljalo, a za civilne zgrade... A vidili ste i sami kako su izgledale zgrade u socijalizmu... A tu lovu su sebi u džep stavili oni koji su odlučivali, elem, partija... Tako da neki, evo, ni dan danas ne mogu to prižaliti i ja ih razumim... Ali nećeš ovdi pričat bajke. Ono, sitnice

 

I da se i danas vode sporovi radi tih para? Ma daj me nemoj zajebavati

neće ti on ništa reći jer stručnjak samo za uzgoj čistokrvnih šnaucera. Vidiš da je stalno uzrujan zbog miješanja različitih pasmina naroda i to je glavni uzrok svih problema u svijetu. Nikad ne pustit kuju da se sama šeta po livadi!

 
Gle. Ako ne zelis odgovorit na pitanje, moze samo izignorirati upis ili reci 'ne zelim odgovoriti na pitanje'.

Ovako zavedes sugovornika da se bespotrebno načita budalaština.

Nije se narod promijenio. Krali su i u Jugi. Doduše, manje nego sad, jer se manje imalo za krasti. 

U stambeni fond su uplaćivali svi zaposleni, a stanove je dobila manjina. Članovi partije su bili na vrhu popisa za stan. Za stoku sitnog zuba, ako bi što ostalo. 

Jugoslavija je bila loša jer je temeljena na komunističkom uređenju, te je stoga u gospodarsko-ekonomskom smislu počela debelo zaostajati za naprednijim (demokratsko-kapitalističkim) zapadnim svijetom.

I sa druge strane, jer se u nju silom strpalo narode koji nisu željeli skladan zajednički suživot, nego redom (kako koji narod i kako na kojem području) - dominaciju jednih nad drugima, jasne teritorijalne granice, pa u konačnici i veliku dozu suverenosti, samoodređenja.

 

Kulminacija tog ekonomskog nazadovanja u kombinaciji sa tenzijama, mržnjom između naroda (uzrokovanom kao što već rekoh, težnjama za dominacijom nad ostalima, svojatanje pojedinih teritorija, itd.) se dogodila nakon Titine smrti, tokom osamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je represija centralnog državnog aparata pomalo olabavila.

I na kraju je (u devedesetima) sve završilo kako je završilo, raspadom zajedničke države u krvi, nizom ratnih sukoba.