meni svi Česi kažu da su Jugu smatrali zapadnom zemljom. Za odlazak na more su vladale posebne restrikcije: nešto između odlaska na "pravi" Zapad i odlaska u npr. Magjarsku. Teško je danas zamislit količinu izolacije u kojoj su oni živjeli: mi smo imali i američke filmove slobodno u kinima i na tv, američke crtiće, serije, muziku, zapadne časopise, knjige, novine, nama su svi stripovi došli za zapada - oni nisu imali ništa od toga. Oni do danas sinkroniziraju filmove - to im je ostalo iz sedamdesetih, kad su tako mogli cenzurirati sadržaj originalnog zvuka. Ekipa se sprda od Trsta, ali to je značilo da možeš prijeći granicu prema Zapadu - nešto nezamislivo za njih. Na Zapad su mogli visokorangirani članovi partije, privrednici koji su bili članovi tajne službe i sportaši kad bi ih pogodio ždrijeb da idu na Zapad
da neki Jan Novak iz Libereca dođe u milicijsku stanicu: čujte, ja bi otišao u Munchen, dajte mi pasoš - popadali bi na pod od smijeha + zaradio bi upis u svojem privatnom kartonu koji vodi tajna služba, početak praćenja, ispitivanje što bi tamo radio, počele bi se pratit osobe iz njegove okoline jer zašto bi on sad u Zapadnu Njemačku, to je antidržavna aktivnost
u Jugoslaviju su mogli ići samo oni ispravni drugovi. Bilo tko tko je iznad sebe imao nekakvu malu sjenu disidentstva - nema Jugoslavije za njega. Mogao bi kupit djela zabranjenih čeških književnika, npr. Kundere ili Škvoreckog, a koji su normalno izdavani u Jugoslaviji. Ili bi se mogao sastati s nekim emigriralim članom obitelji
dalje, zaboravi na to da cijela obitelj ode na more. Mogli bi svi emigrirati preko propusne jugoslavenske granice. Zato je jedan član obitelji ostajao kao talac, zalog da će se vratiti. Nekad je to bilo drugo dijete u obitelji, nekad tata, nekad mama. Nema šanse da odu svi
nakon povratka kući glava obitelji iznosi izvještaj službeniku StB (čehoslovačka Udba): gdje su bili, što su radili, s kime su se sreli, s kim su razgovarali, jesu li imali kontakt s nekim sumnjivim strancima, da li je čitao neku stranu štampu, da li je slušao Radio Slobodna Europa. Ne možeš puno lagat i izmišljat jer bi u skupinama čehoslovačkih turista na Jadranu uvijek bio bar jedan agent StB koji bi sve promatrao i bilježio. Ozbiljno se provjeravalo je li došlo do kontaminacije heretičkim jugoslavenskim idejama
dobar dio njih kaže i da u Jugoslaviji nije vladao nikakav komunizam jer mi nismo imali kruti komunizam kakav su imali oni. I mogu ja sad objašnjavat razne neugodne stvari koje su se događale 1945-90, ali oni samo odmahuju rukom. To je kao da danas nekom iz Zimbabvea objašnjavaš da nije sve med i mlijeko u Hrvatskoj
BDP je tu sasvim nebitan u priči
[uredio ian wright - 18. ožujka 2020. u 10:24]