Zemlja koja je nastala na krvi Drugog svjetskog rata sastavljena od različitih etničkih skupina koje su se razlikovale po kulturi, vjeri, tradiciji, povijesti, jeziku često bez ikakvih dodirnih točaka osim prijašnjih sukoba te međuetničkih i međuvjerskih tenzija ukomponirana u komunizam kao totalitarnu ideologiju gdje su se kršila ljudska prava, slobode, induvidualnost, kreativnost i osobnost na ruku jednoumlja gdje je gospodarila šačica ljudi koja je prodavala priču o ravnopravnosti i socijalnoj jednakosti dok su istovremeno uživali status mini bogova....Nije mogla završiti nikako drugačije nego opet u raspadu, ratom koji je obuhvatio sve zemlje krenuvši od rata u Sloveniji, preko Hrvatske, Bih do završno sa Kosovom i Makedonijom 2001 te su u istom sudjelovali svi narodi što je rijetka pojava, osobito što se dogodilo krajem 20-og stoljeća...
U međuvremenu je zemlja doživjela ekonomski krah, demografski su sve komunističke zemlje napravile tešku glupost jer su osim sustavnog ubijanja i zatvaranja narodnih neprijatelja što su često bili intelektualci, svećenici i ostala obrazovana elita koja im je predstavljala opasnost uspjeli masovnom urbanizacijom da bi podigli produktivnost i industriju naseljavati neprirodno naglo i ubrzano ljude u gradove čime je naglo pao fertilitet. Tako da je Hrvatska uz velik broj ubijenih i protjeranih imala među prvim zemljama pad fertiliteta drastičan u Svijetu, mislim čak top5 zemalja. Kasnije 60-ih su se otvorile granice kako bi se riješio višak nezaposlenih, otišli politički neprijatelji režima i kako bi se zaradilo od slanja novca od gasterbajtera koji su ujedno i ulagali u kuće, vikendice, slali novac itd. Znači u cc 30-ak godina smo ostali bez miliona i pol ljudi ako uračunamo generacije iza i nasljednike od čega velik broj intelektualaca, obrazovanih ljudi itd. Nemojte zaboraviti da tijekom hrvatskog proljeća koje su vodili većinom domaći mladi komunisti je preko 200 000 ljudi ostalo bez posla, mnogi protjerani i zatvarani, znači ne samo potomci protivnika režima, već i pripadnici same partije, mladi obrazovani ljudi koji su društvo vidjeli drugačije od ostalih što pokazuje koliko se sustav sam izjedao iznutra.
Teško je uspoređivati zemlju koja je nestala pred 35 godina jer je i Svijet bio drugačiji. Naravno da su bile neke dobre stvari, ali je puno umotano u celofan mladosti, nostalgije i drugačijeg društva koje je takvo bilo neovisno o političkom uređenju te državi.
Dolaskom tehnologije, osobito pred 20-ak godina pametnih telefona se Svijet drastično promijenio, svima nam nedostaju "jednostavnija" vremena kada nije većine komunikacije bilo online, kada si imao hrpu klinaca na igralištima, ljude koji su se okupljali daleko češće na razgovorima, druženjima itd. To je posljedica ne samo kod nas, već i vani uz daleko manje generacije rođenih, manji broj mladih čime je društvo manje vitalno, naravno puno puno starije jer je fertilitet dulje nizak tako da ni zdravstvenom sustavu nije isto ako ima 10% starijih od 60 godina ili kao danas je ta brojka već preko 30%...
I ono najvažnije, kako živimo u tehnološkom dobu sve je dostupno, pa se često stvara kriva slika o nekad zlatnim vremenima. Naravno neke stvari su bile bolje, ali uzmimo na primjer promet. Danas dobijete sliku da je nikad gori, nikad više pogonulih, svaki dan par nesreća, crna kronika.
Onda uzmete statistiku i vidite da imamo prošle godine 237 poginulih u zemlji od cc 4 miliiona stanovnika gdje imamo blizu 3 miliona vozila te preko 20 miliona turista godišnje od čega 15 do 20% stradalih čine strani državljani čime je brojka daleko manja. Dodajte da su auti nikad brži, jaki motori...
Uzmite 1979 godinu, kada je bio rekord poginulih od preko 1600 osoba sa samo 300 000 do 400 000 vozila i ta brojka poginulih je ostala preko 1300 do kraja raspada Jugoslavije. Pokojni voditelj dnevnika Miroslav Lilić je rekao da do sredine 1970-ih se nije smjelo izvještavati o poginulima na censtama jer se remetila idila. Znači nije uopće bio podatak, uzimite da je onda bio jedan dnevnik, jedno tiskano dnevno izdanje.
Danas imamo svakih pola sata vijesti na tv-u, na radiju uz društvene mreže, online novine čije se informacije mijenjaju svakih par minuta po potrebi itd. Stvori se puno brže narativ iako je to daleko od točnoga. Promet je nikad veći, nikad brži, auti su daleko sigurniji od zračnih jastuka, abs-a, ai kočenja, kamera, senzora za kočenje, parkiranje itd. Mozak je danas preopterećen nebitnim, pesimističnim vijestima dok često kao dio prirodnog mehanizma loše vijesti iz prošlosti zaboravljamo, pa nam je ona uvijek u boljem izdanju nego sadašnjost.
Međutim, Juga je bila razvijenija od ostalih komunističkih zemalja koje su još više gazile čizmom. Kao i sve komunističke zemlje ulagalo se u sport koji je bio temelj prestiža. Industrija je pomagala klubove, sport jest bio amaterski, no organiziran na vrhunskom nivou. Pri raspadu države praktički su svi timski sportovi klupski od nogometa, košarke, vaterpola, rukometa bili prvaci Europe, najbolji sportaši u nekoliko sportova, vrhunski treneri, mladi su se dosta bavili sportom..
Hrana je bila dobra, daleko bolja nego sada jer je bilo manje uvoza. Naravno, više se ljudi bavilo poljoprivredom zbog čega su ljudi manje imali, ali je samim time prehrana bila zdravija. Nije bilo toliko pržene, masne hrane, industrijske kao i slatkoga u ponudi. Ograničena ponuda, nedostajalo je nekad i osnovnog, nije se toliko imalo, ali kao i svugdje u to vrijeme je bilo manje pretilih u društvu, više su se ljudi kretali( manje je bilo auta kao već spomenuto).
Odgoj je bio zdraviji, odrastao si u višečlanim obiteljima koje su imale manje financijski, u društvima gdje si se naučio neke osnove jer si se borio za položaj. Nitko ti nije brisao nos do 8 godine, pazio na svaku riječ već su klinci sa 8,9 godina bili na emocionalnoj razini kao danas djeca nekoliko godina starija. Radio si doma šta god je trebalo, od polja do pomaganja u kući pod standardno, išao kud se reklo, ako si pokupio batine škola, igralište ili se porječkao nisi trčao odmah žaliti se na sto strana...Mladi su se ranije pripremali za život.
Još jedna bitna stavka, nekad smo mali bili izloženi informacijama, danas je ljudski mozak previše stimuliran i izgubilo se zadovoljstvo. Hoćete od društvenih mreža, vijesti, svugdje oko nas je neka zbrka. Uzmite si primjer prvenstva, evo osobno ne znam kada me neko SP, EP ili LP uzbudila kao nekad. Zato što si onda proces uzbuđenja gradio u sebi i sa društvom, skupljao sličice, razgovarao sa prijateljima, na igralištima kopirao poteze, ako je bila jedna emisija na tjednoj razini gdje si vidio neke golove i to ako...
Danas nam je mozak hiperstimuliran, možeš golove pogledati u trenutku na youtubu, reportaže i rasprave 10-ak emisija, pročitati članke u novinama, pogledati bivše utakmice, strane medije, izjave igrača, otići na forum i jednostavno mozak doživi "zasićenje". Ovo nije moj stav, ovo je stav ovdje većine i sjećam se kada smo igrali za treće mjesto na SP-u pred 2 godine koliko je bila "trula" atmosfera na forumu unatoč velikom uspjehu. To je zato što nam je mozak mjesecima stalno izložen utakmicama, dopamin teško može doživjeti onakav uzlet kao nekad. Meni su prvenstva 2006, 2008 zadnja ta gdje se osjetilo to neko iščekivanje i napetost, baš još pred tu masovnu ekspanziju digitalnih medija i ostalog.
Još bi dodao da je Juga imala dobar obrazovni sustav i da su stručnjaci bili cijenjeni, osobito vani. Problem je što se to znanje nije moglo doma kapitalizirati jer se gušila produktivnost zbog ekonomskog sustava i političkog koji je gušio kreativnost na temelju političkog naređenja, ideja i slično. I danas imamo taj problem, samo postoji alternativa u vidu privatnog i u kapitalu te tržištu koje je EU otvorila...
Tako da većina pozitivnih stvari ondašnjeg vremena su se nastavile i u 90-im te ranim 2000-im, a koje su posljedica šireg geopolitičkog i tehnološkog napretka koji je društvo udaljio od nekih osnovnih društvenih temelja, ponajviše socijalizacije na korist ekonomskog napretka.
[uredio ARIZIN - 14. svibnja 2025. u 11:20]
