jedna stručna
na čitanje ovog me natjeralo njezino gostovanje na nekom BBC podcastu, gdje je tvrdila da niti jedan pokret otpora nije oslobodio svoju zemlju 😡
pet klikova kasnije, knjiga je bila skinuta i krenulo se s čitanjem
radi se o vrlo opširnoj analizi pokreta otpora 1939-45, od Norveške i Danske do Grčke i Albanije. Obuhvaća sve okupirane europske zemlje, kao i one koje su tijekom rata okrenule stranu, tipa Italije, Rumunjske, Bugarske, Slovačke...
stvarno se ide u detalje, počevši od toga tko su bili agenti SOE i OSS u Francuskoj i Belgiji, Albaniji i Jugoslaviji, Grčkoj itd. što su radili, kako se vršilo vrbovanje, priprema, trening, kako je izgledao njihov terenski rad, kako su Nijemci reagirali, kako su imali drukčiju politiku prema zapadnim i prema istočnim okupiranim zemljama (poznatih 100 strijeljanih za jednog Nijemca je važilo i u Poljskoj i u Grčkoj, Rusiji, Jugoslaviji, kasnije u Italiji...)
ima vrlo zanimljivih detalja, od pasivnog otpora u Norveškoj koji je zapravo potpuno blokirao zemlju, hrpe francuskih resistancea, građanskih ratova u Jugoslaviji, Grčkoj i Albaniji, de facto građanskog rata u Italiji 1943-45
piše kako su Nijemci totalno provalili recimo nizozemski resistance i to na način da Englezi godinu dana nisu to primijetili. Nijemci bi sami u novinama objavili da je srušen neki most, pa je London povjerovao kako pokret otpora radi svoj posao. Most je naravno bio neoštećen. U njemačke ruke je u toj Operaciji Englandspiel palo desetine engleskih agenata i pripadnika pokreta otpora, radija, tiskarni ilegalnih novina. Nizozemska je bila toliko premrežena njemačkim agentima da Saveznici nakon 1943. nisu više vjerovali ničemu što je dolazilo iz Nizozemske, što će skupo platiti u recimo Operaciji Market Garden 1944, jer jednostavno nisu imali informacije s terena, pa su padobrance poslali direktno na do zuba naoružanu SS diviziju
za Jugoslaviju piše da su partizani i četnici više bili okrenuti uništavanju jedni drugih nego borbi protiv Nijemaca. Tih nekoliko savezničkih misija kod partizana joj je bilo dovoljno da zaključi kako partizani ne bi dobili rat bez te pomoći, što je najveća glupost u knjizi
ima dosta o istočnoj fronti i kaosu u npr. Ukrajini gdje ratuju svih protiv svih: banderovci protiv Rusa i poljskih partizana, banderovci protiv Nijemaca, Poljaci protiv Nijemaca, ruski partizani protiv Nijemaca, Rusi protiv poljskih partizana, a tu su i židovske borbene formacije kojima nitko ne vjeruje. A ima i naoružanih Bjelorusa koji se bore za slobodnu Bjelorusiju, što mi je bilo totalno otkriće
slavna Operacija Anthropoid kada su Česi ubili Heydricha je prikazana kao totalni debakl, nakon kojeg je njemački teror bio takav da se svaki, pa i pasivni otpor u Češkoj ugasio sve do dolaska Rusa 1945. Na to su upozoravali prije akcije, ali je politika odlučila da Česi moraju napraviti neku akciju
detaljno se piše o Varšavskom ustanku, ustanku u Slovačkoj, ustanku u Parizu, uništavanju njemačkih postrojenja teške vode u Norveškoj, kako su engleski komandosi srušili najbitniji most na pruzi Solun - Atena i tako na neko vrijeme prekinuli opskrbu Afrika Korps
u isto vrijeme su naletili na do zuba naoružane Grke-komuniste i do zuba naoružane Grke-antikomuniste koji su držali jedni drugima pištolje na čelu i čekali tko će prvi izgubit živce
Grci trenutak prije napada na talijansku kasarnu. Ili na druge Grke, tko će ga znati
ima odlomak što se dogodilo kasnije, nakon oslobođenja, pitanje osvete za kolaborante, kako su se komunistički resistance i De Gaulleov resistance natjecali tko će preuzeti vlast u pojedinim francuskim gradovima nakon odlaska Nijemaca i kako je situacija bila jako blizu eksploziji i početku građanskog rata i u FRA
uglavnom zaključak je da su pokreti otpora bili za kua, nisu napravili ništa posebno osim što su tu i tamo predavali Saveznicima obavještajne podatke i kako je cijela histerija i ponos na pokrete otpora puno veći od njihove realne uloge. Nijemci su držali Europu čvrsto u svojim kandžama
[uredio ian wright - 02. veljače 2024. u 22:42]