Lijepo je vidjeti kad se političari i stručnjaci toliko angažiraju oko nekog problema, kad svakodnevno predstavljaju podatke građanima, iznose svoje namjere, prijedloge i mjere koje bi trebale pomoći rješavanju tog problema. Lijepo je vidjeti kad iznose brojke, kad upozoravaju na neprocjenjivu vrijednost ljudskog života, kad ističu spremnost učiniti sve kako bi život i zdravlje svakog građanina ove države bili sačuvani. Zaista, lijepo je to.
Ali, moram ovdje postaviti (barem) dva pitanja? Zašto takav angažman nismo imali prilike dosad vidjeti? I hoćemo li takav angažman imati u budućnosti, kad sve ovo jednom prođe, a Hrvatska/svijet bude suočena s nekom drugom opasnošću?
Da je neki čovjek u Hrvatsku došao s Marsa prije godinu dana, i da nema nikakve spoznaje o tome što se u Lijepoj našoj i svijetu općenito događa godinama unazad, došao bi do zaključka kako su ovdje sve do pojave famozne korone tekli „med i mlijeko“, kako nikakvih problema nije bilo. A svi znamo da nije tako. Hrvatska već godinama isti negativan prirodni prirast. U Hrvatskoj godišnje od raznih bolesti i nesreća umiru na tisuće ljudi, pa opet, nikad nismo imali Stožere koji bi nam svaki dan servirali podatke, donosili mjere i upozoravali na opasnost, naglašavajući odgovornost svakog pojedinca. Ne bih htio banalizirati temu i povlačiti paralele između korone i nekih drugih bolesti, jer epidemije i zarazne bolesti su specifične, no opet, pristup kojem svjedočimo kad je korona u pitanju barem se dijelom može primijeniti i kad su drugi uzročnici smrti u pitanju. Primjerice, dijabetes. Ponavljam još jednom, ne možemo staviti znak jednakosti između dijabetesa i korone, jer u jednom slučaju govorimo o bolesti za koju se manje-više znak uzrok i način liječenje/držanja pod kontrolom i koja nije zarazna, dok u drugom imamo zaraznu bolest s puno nepoznanica, ali neke stvari mogu se učiniti i po pitanju dijabetesa. Baš zato što znamo kako nastaje, zašto se građane dramatično ne upozorava na to, zašto ih se ne poziva na odgovornost prema svome zdravlju i državi koja daje veliki novac iz proračuna za liječenje dijabetičara? Ili, recimo, rak pluća. Zašto ne upozoravati građane svakodnevno na njegovu opasnost, brojati one koji su oboljeli od njega i naglašavati koliko je pušenje opasno? Tu je, nadalje, promet, kao i mnogi drugi „ubojice“ o kojima bi se moglo pričati. I opet ću ponoviti, ne kao o koroni, koja je specifična, ali pričati svakako. Zašto se ne formiraju Stožeri koji će svaki dan donositi nove podatke i dramatično upozoravati građane? Zašto te brojke ne viđamo svaki dan na TV ekranima? Ako su zdravlje i ljudski životi neprocjenjivi, a odgovornost prema drugima najveća vrijednost današnjice, iznimaka ne bi trebalo biti. I trebalo bi imati jednake kriterije za sve. Pa, kao što bi neki onima koji ne vjeruju u baš sve što od medija čuju o koroni uskratili liječenje ako od iste obole, treba li onda i pušačima uskratiti liječenje pluća, ili ne pružiti pomoć unesrećenom u prometnoj nesreći zato što nije bio vezan?
Ne bih želio biti patetičan, jer upravo je patetika jedno od obilježja današnjeg društva koje ne volim previše, ali to su činjenice. Jesu li ti problemi zaista nevažni ili samo nisu u skladu s ideologijom koja trenutno oblikuje svijet? Osobno ne bih volio da se o svim problemima priča na ovaj „korona način“, jer mislim da on nije dobar, da svakodnevno bombardiranje i plašenje ljudi bolestima, smrću i tragedijama u konačnosti može ostaviti dugoročne posljedice, i da život opterećen ovakvim vijestima gubi smisao. Ali, dosljednost je važna. Kad su se već odlučili na ovakav način borbe, minimum toga što možemo tražiti od naših političara, stručnjaka i medija je jednak angažman prilikom rješavanja svih problema. U suprotnom, bit će to potvrda kako ova borba protiv korone nije u potpunosti iskrena, i kako je i ona iskorištena u jeftine političke i ideološke svrhe.