Stvar je u tome da će većina vitalnog dijela populacije (0-50 godina), zdrave osobe normalna imuniteta praktično prohodati taj koronavirus bez ikakvih većih posljedica, u najgorem slučaju osjetiti to kao neku prehladu, gripu, kako već hoćete.
To su jednostavno činjenice koje potvrđuje niz slučajeva gdje su ljudi prohodali bolest niti ne znajući da su zaraženi, znači potpuno asimptomatični i bez ikakvih zdravstvenih problema uslijed svega toga.
Jednako tako je činjenica da je većina teško bolesnih i onih koji su umrli uslijed ove bolesti populacija od 60+ godina, ili osobe teško narušenog, odnosno slabog imunog sustava (ljudi koji već otprije imaju neka teža oboljenja).
Sad, u jednu ruku treba biti suosjećajan prema starijoj (60+) populaciji i bolesnim ljudima slaba imuniteta, to je jedna strana priče.
No sa druge strane, to "suosjećanje" ima svoju cijenu koju će najviše osjetiti onaj vitalni, radni dio populacije i njihova djeca, ljudi koji će najviše biti oštećeni gospodarsko-ekonomskim zbivanjima ako ovo potraje, protegne se na nekoliko mjeseci ili čak i više.
I tu su ugostitelji najmanje bitni, recimo nama opasno prijeti krah turističke sezone koja nam direktno nosi 20% državnog budžeta (a tko zna koliko još indirektnih primanja država izvuče tokom turističke sezone), koliko će ovo utjecati na razne gospodarske grane, koliko će cijela ekonomija potonuti prema dolje (na svjetskoj razini), koliko će ljudi dobiti manje plaće u narednih par mjeseci, koliko njih dobiti otkaze, koliko ih neće imati za platiti rate kredita za stanove, koliko će ih postati socijalni slučajevi zbog svega ovoga.
Ponavljam, suosjećanje je jedna lijepa stvar, no bit će zanimljivo promotriti iz nekakvog društveno-socijalnog aspekta kako će se mijenjati stav i pogled javnosti prema svemu ovome, toj zaštiti starijeg i otprije bolesnog (ne-vitalnog, ne-radnog) dijela populacije, u situaciji kada onaj vitalni, radni dio postane ekonomski ugrožen zbog svega ovoga, kažem, ako ta pandemija potraje, protegne se na preko nekoliko mjeseci.
Da budem slikovit, u neku ruku mi se čini kako se ovdje pokušava zaštiti mali prst na nozi kojeg je uhvatila gangrena (i bez kojeg čovjek može), te bi se na kraju, tom pretjeranom zaštitom, čekanjem ta gangrena mogla proširiti na cijelu nogu (odnosno ugroziti onaj vitalni dio populacije, samo u drugom, ekonomskom smislu).
Kažem, ovi moji zaključci su možda pomalo bezosjećajni, no bit će zanimljivo promatrati cijeli ovaj fenomen, neuobičajen slučaj jedne takve pandemije, i to iz svih perspektiva, psihološke, socijalne i društvene (u smislu nekog "međugeneracijskog sukoba").
[uredio Papa Bear - 17. ožujka 2020. u 21:33]