Prošitao sam, Orwell je sjajan pisac, međutim ono što moram ponoviti je kako na svojoj koži osjećam kako živim iz dana u dan u nikad boljem i prosperitetnijem društvu.
Od socjalizma kojega sam kao dijete proživio, no pamtim teme kao inflacija, zapisivanje u teku u trgovini, pa čak i strah svojih roditelja dok su sudjelovali aktivno u demokratskim promjenama.
Onda ide rat, suvišno je govoriti koliko je to loš utjecaj imalo na živote ljudi.
Pa kreće mirnodopsko razdioblje koje ide sve optimističnije i optimističnije do kraha 2008. Onda kreće uništavanje ljudi švicarcima, depresija nezaposlenosti i optimizam pada.
Ulazimo u EU, dižemo opet standard, sve oživljava i imamo dobru amplitudu.
Moja očekivanja za budućnost, ona optimistična - ulazimo u schengen, Europa je područje bez granice i uvodimo EUR eto to je kratkoročno.
Nikakve želje za bilo kakvom policijskom državom, mi smo potrošači koji generiramo potrošnju. To je naša svrha i utoliko zanimamo velikog brata.
Ono što svijet čeka najvjerojatnije u jednom trenutku je raspad tj slabljenje naše zapadne civilizacije. Pad standarda. E to bi bilo ajme majko. U svemu što nastane prestanak je zapisan. Svaki prorok propasti će jednom biti u pravu ako bude dovoljno živio.
[uredio Peter Schmeichel - 17. studenog 2020. u 09:09]