Pojedince koje ne vide ništa čudno u ovome svemu smatram izrazito glupim i povodiljivim osobama. Da stvarno postoji pandemija, nitko u nju nebi trebao uvjeravati ljude svakodnevnim nabrajanjem žrtava, zaraženih i rastjerivati druženja, svadbe, okupljanja. Ljudi bi umirali, svak bi tome svjedočio osobno, a usađen nagon naveo bi ih na zatvaranje u domove, pokrivanje lica i izbjegavanje ljudi. Rasprava o maskama bile bi apsurd. Nitko nikoga ne bi prisiljavao na njih kaznenim mjerama i prisilnim aktima. Ljudi bi se bojali bolesti, a ne stožera i kazni! Mediji bi izvještavali o žrtvama i pustoši koja je ostala iza umrlih, siročadi, strahotama pandemije, a ne plašili brojkama zaraženih, koje nitko nikad nije vidio osim onih s proljevom i upalom pluća. Možda bi stvarno imali prilike vidjeti doktore kao Srećka Sladoljeva,Miroslava Radmana i ostalih u medijima jer ih sada vec mjesecima nema. Osim ovih par klaunova, struka je očito nestala. Mjere, odredbe, brojke, glupi medijski natpisi na rubu razuma i zabrane jedini su simptomi ove pandemije.