MALO ŠTIVA ZA LAKU NOĆ
Koronavirus je prijetnja za sve, a posebno za one starije od 65 godina i one koji pate od kroničnih bolesti. Ali ponekad se dogodi i da mlađe osobe, koje nemaju nikakvih zdravstvenih problema, izgube bitku protiv COVID-19.
Jedan od takvih je i 30-godišnji Amerikanac Ben Luderer, čiju tragičnu priču donosi CNN.
Luderer i njegova supruga Brandy oboje su bili pozitivni na koronavirus, ali dok je Brandy imala samo lakše simptome i brzo se oporavila, Benovi simptomi su bili puno teži. Jedne večeri Ben je rekao svojoj supruzi da ne može disati i da mora u bolnicu. Ona ga je odvela, a nakon što je primio terapiju kisikom, stanje mu se poboljšalo te je pušten kući iste večeri.
Ben se sutradan osjećao bolje te je pokazivao znakove oporavka, a čak se bio i ustao iz kreveta. Ipak, stanje mu se ubrzo opet pogoršalo.
- Ben je uvijek govorio da su mu večeri bile najgore. Znojio bi se i bilo bi mu jako teško disati, govori njegova supruga Brandy.
Na kraju je uspio zaspati, a kada je čula da je njen suprug zaspao i da diše, Brandy je i sama utonula u san. Oko dva sata ujutro se probudila i otišla provjeriti svog supruga. Sve se činilo u redu, Ben je mirno spavao i normalno disao. Ipak, kada se ponovno probudila u šest sati, vidjela je da njen suprug beživotno leži na krevetu.
Brandy je, naravno, bila slomljena i nije shvaćala kako je moguće da njen 30-godišnji suprug koji nije imao većih zdravstvenih problema u tako kratko vrijeme podlegne posljedicama zaraze.
Iako COVID-19 najteže pogađa starije ljude, posebno one s kroničnim bolestima srca, pluća i s dijabetesom, priče kao što je Benova sve su češće.
Šanse da mlađa osoba umre od koronavirusa i dalje su daleko manje nego što je to slučaj kod starijih, ali počinje se pojavljivati neobičan uzorak koji zbunjuje i Anthonyja Faucija, direktora američkog Nacionalnog instituta za alergijske i zarazne bolesti.
- Mislim da postoji nešto sa strane gledišta patogeneze što propuštamo. I ne mislim da je stvar samo u tome je li osoba starije životne dobi ili ima prethodnih zdravstvenih problema. Postoji još nešto što se događa i što ćemo, nadam se, naposljetku i otkriti, kaže Fauci.
Znanstvenici se pitaju može li se odgovor naći u našim genima i pokušavaju doći do zaključka što razlikuje ljude kojima se zaraza manifestira u lakšem obliku od onih koji od nje umiru.
Jedna od mogućnosti je genska varijacija na ACE2, enzimu koji se nalazi na vanjskim dijelovima stanica u plućima, a koji bi ovisno o genskoj varijaciji mogao lakši ili teže puštati virus u plućne stanice. Tu tezu je postavio imunolog dr. Philip Murphy u znanstvenom časopisu Science.
Druga mogućnost je da se površinske aktivne supstance koje tijelo proizvodi, a koje pomažu plućima kod stezanja i opuštanja, više troše kod nekih pacijenata. Ako zamislimo pluća kao spužvu, površinske aktivne supstance ih čine mekšima i gipkijima, a kada se potroše, pluća postaju tvrđa, što onda osobama značajno otežava disanje, čak i uz pomoć respiratora.
No postoji i jedna teorija koja se trudi objasniti teške slučajeve kod mlađih osoba. Iznimno reaktivan imunološki sustav, kojeg u pravilu nalazimo kod zdravih mlađih ljudi može izazvati jaku upalnu „oluju“ na koju pluća i ostali organi nisu spremni. U tom slučaju problem nastaje upravo zbog toga što organizam radi predobro, a iz tog razloga neki liječnici smatraju da bi steroidi mogli pomoći kod liječenje nekih osoba.
No uvijek ostaje i mogućnost da mlađi ljudi vjeruju da im koronavirus ne može učiniti veliku štetu te ne vode dovoljno računa o socijalnom distanciranju i ostalim mjerama prevencije pa stoga budu izloženi većom količinom virusa iz okoline.
Činjenica je da su znanstvenici i liječnici mjesecima, ako ne i više, udaljeni od kompletnog razumijevanja ponašanja virusa, a do tada će i pitanje zašto mladi ljudi umiru vjerojatno ostati na razini znanstveno potkrijepljenih špekulacija
