Koga bi trebalo, a koga ne liječiti?

Jedna od teza koju često znamo čuti za vrijeme ovo pandemije, je ona po kojoj bi ljudima koji su skeptični oko mainstream prezentacije cijele ove situacije trebalo uskratiti besplatno liječenje ako obole. Ovako na prvu, takva teza izgleda logično, no kad se malo bolje analizira, shvati se kako je ona potpuno promašena. Uzmimo za primjer Marka i Peru.

Marko cijeli život radi i uredno uplaćuje zdravstveno osiguranje, živi zdravo, brine se za sebe i tijekom cijelog svog života praktički nije koristio usluge zdravstvenog sustava. Kad je u pitanju koronavirus, Marko ne vjeruje baš svemu što čuje od mainstream medija, ali se pridržava propisanih mjera.

Pero gotovo cijeli život ništa nije radio i uglavnom živi od raznih socijalnih primanja. Pero živi neurednim životom i ne brine se za zdravlje, tako da je često u bolnicama na raznoraznim pretragama koje ne mora plaćati. Kad je u pitanju koronavirus, Pero vjeruje u apsolutno sve što čuje od mainstream medija i ljut je je na sve one koji misle drugačije. Pero bi zabranio liječenje svima koji se usude o koroni reći nešto što nije u skladu s mainstreamom.

Na ova dva primjera vidimo svu apsurdnost teze s početka komentara. Pravo na liječenje u Republici Hrvatskoj stječe se na osnovu nekih drugih kriterija, a ne na osnovu toga što tko misli o pojedinoj bolesti. Zašto bi Marku koji cijeli život uplaćuje u zdravstveni sustav, a od njega ništa ne uzima, bilo uskraćeno liječenje, dok bi Peri ono trebalo biti omogućeno, iako on cijeli život živi neuredno i neodgovorno i "siše“ proračun? Pitanje odgovornosti je puno šire i kompleksnije, nego što nam se za vrijeme ove krize nastoji prikazati.

Osobno, ne bih imao ništa protiv da se zdravstvene usluge pružaju u skladu s odgovornošću građana, no onda bi takav princip trebao vrijediti uvijek, a ne samo kad je korona u pitanju. Hoćemo li onda liječiti plućnog bolesnika koji puši i tako svjesno uništava pluća, hoćemo li liječiti dijabetičara koji se nezdravo hrani i ne čini ništa kako bi doveo svoju bolest pod kontrolu, hoćemo li u hitnoj primiti čovjeka koji se slomio vozeći 200 na sat, ili ćemo ga odbiti uz obrazloženje da je sam kriv za svoju nesreću? Bojim se kako neki ljudi ne shvaćaju kakve bi lančane posljedice moglo izazvati uskraćivanje liječenja ljudima koji su skeptični oko mainstream prezentacije situacije oko koronavirusa…

Naravno da ne bi bilo u redu da se ljudima koji uplaćuju u zdravstveno cijeli život uskrati liječenje. Ukratko, pao si na dobro smišljenu propagandu čim postavljač takva pitanja.

Kolega Ante,   plaćanje usluga liječenja u skladu sa odgovornosti pacijenta je u praksi neprovedivo i više je za filozofske rasprave.

Moje pitanje je konkretno o Covidu pri čemu ne govorimo o uskraćivanju liječenja već plaćanju troškova liječenja za pacijente koji odbiju besplatan preventivni tretman. 

A što mislite da oni koji pristanu na besplatan preventivni tretman sami plaćaju svoje liječenje od posljedica tog tretmana jer će ionako potpisati da ga uzimaju na svoj vlastiti rizik?

Poštovani, pa i ja sam naveo konkretne primjere. Čovjek treba operaciju nakon prometne nesreće, a u zapisniku policije piše da je vozio neprilagođenom brzinom, treba li on platiti operaciju?

No, dobro, nećemo sad opet previše u širinu. Na stranu sad sva problematika cijepljenja, ako cijepljenje nije obavezno i zakonom propisano, ne može se čovjeku koji se nije cijepio uskratiti besplatno liječenje. 

Bitna je razlika između uskratiti liječenje i platiti liječenje. Liječenje se uvijek mora platiti, jedino je pitanje iz koje vreće. Ako nemate dopunsko, platiti će te većinu tretmana iz svog džepa.

Dakle, govorim konkretno o covidu i plaćanju troškova liječenja iz svog džepa ako ste se odbili cijepiti (a nemate kontraindikacije).

U redu, ja sam odgovarao više načelno, mislio sam da razumijete što sam htio reći.

Dakle, čovjeku koji ima zdravstveno osiguranje, ne smije biti uskraćeno liječenje o trošku države ako se nije cijepio, a nema kotraindikacije.