Mark Twain je navodno svojedobno rekao ako ne citas novine onda si neinformiran, ako citas novine onda si krivo informiran.

Otkada je TV preuzela primat kao osnovni izvor informiranja masa, stvari su sigurno krenule na gore, iz nekoliko razloga.

Prvi problem je zbog same prirode medija.

Ajmo napraviti brzu usporedbu. Danasnji Vecernji List od 1 do 10. stranice ima sveskupa 20 razlicith stvari koje bi okarakterizirao kao vijesti. Pod to sam ukljucio i neki bezvezni graf pod imenom Djeca na internetu, i onu glupost gdje su isto pitanje pitali cetvero razlicita prolaznika (konkretno pitanje je bilo Zabrinjava li vas naoruzanje u svijetu), kao i uvodnik i one ukratko vijesti. To je samo na 10 prvih stranica od kojih je stranica broj 1 naslovnica gdje nisam nista racunao kao vijest. Danasnji Vecernji List ima sveskupa 56 stranica.

Dnevnik HTVa traje 50 minuta + vrijeme koje prema TV programu traju od 19:50 do 20:05. Ajmo reci sat vremena traje dnevnik. Koliko traje prosjecan TV segment u vijestima? Treba nekakav uvod, prestaviti argumente jedne strane, argumente druge strane (ajmo se drzati knjiski), i nekakav pametni zakljucak, ajmo reci prosjecan segment traje 4 minute. U 60 minuta dakle, ako je prosjecan segment 4 minute, oni mogu obraditi 15 vijesti, 5 vijesti manje nego sto sam identificirao u manje od jedne petine dnevnih novina. Koncept TV dnevnika samim time, kao emisije od sat vremena koju ce ljudi gledati svakodnevno i (dez)informirati se je izrazito ogranicen po pitanju informacija koju ta emisija moze prenijeti.

Drugi problem je, sto je danas vijest? Mozda zvuci bezveze ali ako u sat vremena stane samo 15 vijesti onda je odabir tih 15 vijesti izrazito bitan. Medjutim sto kada je jedna vijest o tome da u Americi ljudi kampiraju pred ducanima jer izlazi novi iPhone? Da li je to vijest ili reklama? Ima li uopce smisla o tome pricati o prirodi takve reportaze kada sigurno ima bitnijih stvari za pokazati nego hrpu pedera koji u San Franciscu naravno, cekaju tri dana pred Apple ducanom da potrose parsto dolara na novi telefon?

Postoji razlog zasto vidimo sve vise takvih vijesti koje su budimo iskreni nebitne, a taj razlog je jer ljudi to zele gledati. A gledanost je bitna. Veca gledanost dnevnika utjece na cijenu reklama i nekoliko postotaka razlike moze biti nekoliko nula razlike na cijeni reklama. TV kuce su danas korporacije, a po definiciji korporacije imaju obavezu jedino prema svojim investitorima da im ostvare dobit. S time na umu kada se pogledaju takve stvari kao sto su feel good vijesti, reklame prikrivene kao vijesti iltiga po engleski sponsored content, mislim da je prilicno jasna perfirdnost urednika vijesti koji ce da udovolje sefovima bez problema potrositi dragocijenih koliko ono sam bezveze bubnuo 4 minute prostora na nesto nebitno kao sto je novi iPhone? Dobro to mozda nece biti za iPhone 4 minute, nego 1 minuta, mozda minuta i pol ako ubrojimo one "humoristicne" komentare voditelja nakon sto segment zavrsi, ali cak i ta minuta je prilicno dragocijena kada sagledamo ogranicenost TV dnevnika kao sredstva informiranja koja proizlazi iz problema broj jedan.

Problem broj dva, taj izbor vijesti, dragocijenost svake minute na TVu je uzrok problema tri koji nemogu drugacije opisati nego kao da favorizira retardizam. Sto ti pametnoga mozes reci u minutu koju ces dobiti da prezentiras svoju stranu, ako imas srece, najcesce ces dobiti 20tak skundi jer ce priupitati jos i dvojcu s tvoje strane da bi mogli reci pokrili smo vise razlicitih misljenja? Ne, ono sto u minutu mozes reci je debilizam. Nikakvi argumenti, nikakva polemiziranja samo prepucavanja i baljezganja. Ustase, komunjare, lopovi, masoni. Nitko ne zeli gledati debate, debate su dosadne ljudima. Pasti ce gledanost, pasti ce cijena reklamnog prostora. Pa TV mediji i sami podupiru takav nacin komunikacije. Nikome ne odgovara diskusija na civiliziranoj i barem do jedne razine intelektualnoj razini. Svima odgovara, buduci da smo na sportskom forumu, Zdravko Mamic kako novinare nabija na kurac. A kada mase informiraju debili, onda i najpametniji medju masom nemogu biti nesto pretjerano vise od debila.

Ali najperfidnija stvar od svega toga kod TV Dnevika kao medija informiranja je iluzija odabira. Pricamo o slobodi medija, to koriste da se sakriju od svake kritike. Kakva je to sloboda medija kada u koncanici sva tri dnevnika imaju imaju 14 od 15 prica potpuno istih, sa stavovima prezentiranim od istih debila, jednako bombasticnim, jednako primitivnim u svojoj razini komunikacije i budimo iskreni zacinjenih i skrenutih u isti lijevi smijer komentarima voditelja u svakom od tih dnevnika? To nije sloboda medija, to nije izbor to je u svojoj osnovi cenzura, namjerna ili ne nije sad bitno, i to je nista drugo nego iluzija izbora.

Eto obradio sam TV dnevnike. Mozda kasnije napisem nesto i o novinama i o najgorem od svega internet portalima.