Svoj stav
glede Kosova sam ovde već nekoliko puta izneo, tako da nemam nameru da se ponavljam.
Osećam, ipak, potrebu da podsetim sve ove eksperte iz oblasti istorije i medjunarodne politike i prava, da su Albanci krenuli sa ustankom dobrih 7 godina pre nego što je mali dikatator izvršio puč i uzurpirao svu vlast u (SR!) Srbiji. Mnogi su ovde premladi, pa im se oprašta, ali prve ulične demonstracije i nemiri na Kosovu su se odigrali dok se Najveći Sin nije još pošteno ni oladio u Kući Cveća! Bejaše to april mesec, 1981. Tada se prvi put čula parola "Kosova - repubLJike", kada je masa (studenata uglavnom) izašla organizovano na ulice Prištine, Uroševca i Prizrena (Peć i Kosovska Mitrovica su tada još bili "mirni"). Ostatak SFRJ je bio jednostavno - zatečen. Jer, tada još niko nije imao muda da javno demonstrira protiv bilo čega, pogotovo ne protiv "ustavnog poretka SFRJ"!
Takodje, ne treba nikako zaboraviti da su tada Albanci bili na gotovo svim rukovodećim položajima u pokrajini (Mahmut Bakali, Džavid Nimani, Ali Šukrija, Azem Vlasi...), da su imali svog predstavnika u "koletivnom predsedništvu" (koje je, opet, bilo svojevrstan cirkus, ali o tome neki drugi put), pa je se tako desilo da je šef države južnih Slovena jedne godine bio čistokrvni Albanac/Ilir/Šiptar (Ali Šukrija) !
Poenta? Pa to da je kosovski problem počeo PRE pojave Zlobe i njegovog, ruku na srce, samovoljnog i banditskog ukidanja autonomije. Ergo, spominjanje Slobe i njegove diktature, kao uzroka i neposrednog povoda albanskog bunta nije ništa drugo do amatersko falsifikovanje istorije.
A šta im (Albancima) je falilo tada, 1981., da ih čovek pita, kada su imali sve, osim, naravno, države? Ko im je tada smetao? Ko ih je tada "ugnjetavao"?
[uredio NYC - 07. svibnja 2007. u 06:37]