Mislim da je početak priče o srpskom gubitku Kosova bio mnogo prozaičniji, a on je vezan za
demografsku klackalicu koja je počela da se nepovratno ljulja tokom 1960ih i 1970ih godina. Njena dva glavna pokretača su
ogroman natalitet medju albanskim življem i
iseljavanje Srba - (kako još nije uradjena detaljna studija oko razloga njihovog egzodusa ja zaista ne želim da ulazim u tu vrstu priče).
E, sad sve ovo dešava je u savršenom timingu sa izgalsavanjem Ustava 1974. kada AP dobija potpuno svoj, autonomni i autohtoni sistem obrazovanja. A taj sistem će biti zasnovan na albanskim udžbenicima istorije po kojima je Kosovo "privremeno izugubljeno 1912. godine" i da su još Tito i partizani izdali svoje albanske saborce sa Kosova kada su poništili odluke Bujanske konferencije, održane poslednjeg dana 1943. godine.
Sad saberite dva i dva. Sa ogromnom populacijom imaš već kritičnu masu. Dodaj ideološko-političku indoktrinaciju i imaš već zapaljenu masu od milion i kusur... mladih, ljutih, gladnih, nezaposlenih i užasno naoštrenih protiv Srbije i Srba... jer "za sve su oni krivi"!
Tako, štagod da se desilo sa statusom Kosova, za Srbiju je to bolno. Bolno je otcepljenje teritorije, ali, bogami, i te kako je bolno zadržavanje terotorije na kojoj živi gotovo 2 miliona ljudi koji ti rade o glavi!
Ja jednostavno ne znam kako se neko može demokratski suprotstaviti, odn., neutralisati posledice jednog drastičnog demografskog preokreta?