Narode, rat na Kosovu je - nezvanično - objavljen 1912., kada su Turci poraženi, a "Balkanci" krenuli da dele izmedju sebe novooslobodjene teritorije. Albanci su tada već očekivali da će Kosovo (ili barem veći deo) pripasti njima. Na njihovu žalost, Srbi su tada bili u mnogo boljem položaju, imali podršku ključnih evropskih sila (Rusija, pre svih) i ladno uzeli Kosovo.
Ne ulazim u priču oko toga da li su imali više prava nego Albanci, već samo konstatujem činjenicu da je od te godine, za Albance, počeo RAT za "konačno oslobodjenje Kosova". Sve ono što se, potom, dogadjalo sledećih gotovo 100 godina su bile samo epizode u toj osnovnoj priči: Milošević, Leka Ranković, Tito, partizani, Prizrenska Liga, Kraljevina SHS... Shvatite da je svaka nova generacija Albanaca upijala tu priču o "oslobodjenju Kosova" sa majčinim mlekom! To je njima ušlo u DNK, jebateled!
A Nataša Kandić? Stvarno, šta reći? Evo, ja sam je prvi (mislim i jedini!) često branio na ovom forumu, ali mislim da joj ova poseta Prištini uopšte nije bila potrebna. Da se razumemo, ja sam ZA to da Srbija normalizuje svoje odnose sa Kosovom, jer je to ipak u dugoročnom interesu samog SRPSKOG naroda, a onda i svih ostalih u okruženju. ALI, to je nešto što tek treba da se dogodi, nakon što mnoga fundamentalna pitanja budu rešena. Ići odmah iz Beograda na zvanično proglašenje Kosova je prilično degutantan potez. Pogotovo kad skupštinom predsedava čovek koji je optužen za teške ratne zločine (ne kažem da je njegova krivica i dokazana; ali to nije ni bitno. Optužnica je podignuta).