Srpska strana neće dozvoliti da se ZSO svede na razinu nevladine organizacije. To jasno poručeno na sastanku predsjednice kosova Atifete Jahjage s čelnicima kosovskih političkih stranaka. Novi a prikriveni problem je i to što postoji ozbiljna tendencija kod kosovske oporbe da se ZSO izolira. Atifete Jahjaga sastala se Isom Mustafom, Hashimom Thacijem i Slavkom Simićem i  Ramushom Haradinajem s kojima je razgovarala o nadvladavanju političke blokade na kosovu. Vladajućim strankama je više u interesu  da se   kriza prevlada,dok oporba želi na izbore. Ovdje s sporazum o ZSO i demarkacija granice s Crnom Gorom samo izgovor kako bi se manipuliralo građanima.
Slavko Simić: "Ja sam svjedok da Ramuš Haradinaj u ime oporbe sporazum o ZSO i označavanju granice s Crnom Gorom koristi samo kao izgovor. Haradinaj na samom sastanku nije spomenuo ni ZSO, ni označavanje granica, već je spominjao korupciju, vladavinu prava, institucionalnu krizu, korupciju u pravosudnom sustavu ... Haradinaj je postavio jedan ultimativni zahtjev - da se raspusti Skupština Kosova i da se na izbore ide u ožujku ili travnju Haradinaj zagovara izborne reforme da bi se predsjednik kosova birao voljom građana, a ne voljom zastupnika u skupštini kosova.
Simić je odgovorio da oni imaju dobru komunikaciju s Vladom Srbije i Uredom za Kosovo i Metohiju. Srpska lista, ne odustaje da zajedno sudjeluju u izbornim procesima ali i da jedinstveno nastupaju i u skupštini i vladi kosova.

Naslućuje se zaključak da se Srbija tek sad "sjetila" tražiti satisfakciju za žrtve na KiM a to nije točno.
Postoje ratni dnevnici terorističke OVK,  međutim ćinjenica je da je Služba državne sigurnosti do tih dnevnika i drugih dokaza o zločinima OVK odavno došla i svojevremeno ih proslijedila Haškom tribunalu. Institucije Srbije se trebaju baviti ovime a što su i činile i prije 15 godina. Ova vlada (Vučićeva) ima običaj da svaki potez predstavljaju frazom "prvi put u povijesti" i zato nastupaju s te pozicije. U vrijeme vlade Zorana Đinđića, koja je svojevremeno okarakterizirana kao antisrpska, radilo se na prikupljanju dokaza o zločinima OVK.  
Prikupljanje podataka o zločinima OVK započeto je na inicijativu Haškog tribunala travnja 2001. Pisanim putem obavijestili su Resor državne sigurnosti o pokretanju istrage za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava od strane OVK. Tražili su da im Srbija dostavi eventualne dokaze po pravilima Haškog tribunala. U 33 točke i odnose se na upravljanje i zapovijedanje, organizacijsku strukturu i operacije OVK. Krajem svibnja Srbija dostavlja prve podatke o zločinima OVK. Iste godine u listopadu dostavljaju nam priopćenje koje su potpisali Carla del Ponte i Graham Blewitt, u kojem se zahvaljuju Srbiji na podacima koje tretiraju za dobre i vrijedne. Tražili su podatke za Albance koji su zauzimali zapovjedne položaje u operativnim zonama Paštrik, Dukađin i Drenica. Između ostalih, na njihovoj listi nalazili su se i Hashim Thaci, Ramush Haradinaj, Agim Ceku i Tahir Zemaj, koji je, nekoliko godina kasnije, ubijen u klasičnoj sačekuši. Tom poslu svesrdnu podršku davao je  Zoran Đinđić, Dušan Mihajlović a poseban poticaj  je davao Vladan Batić.
Haškom uredu u Beogradu  je dostavljeno ukupno 64 registra s dokazima o zločinima OVK. Kompletan posao završen je u listopadu  2001. godine. Zapisnik o primopredaji dokumenata, s kratkim opisom sadržaja svakog registra, potpisao je u ime Službe državne sigurnosti Zoran Mijatović a u ime Haškog ureda u Beogradu  Ratikainen Mati. Dostavljeno je nekoliko video kazeta koje su se odnosile na zločine OVK. Predane su fotokopije, originali su zadržani u arhivama Srbije. Nevedena su imena počinitelja različitih kaznenih djela nad Srbima i ostalim nealbanskim stanovništvom. Radilo uglavnom o kaznenim djelima otmice, silovanja i ubojstva. Opsežni dokazi su u točki 31 i 33. koje govore o financiranju OVK i zatvorima koje su formirali po kućama, štalama, pomoćnim prostorijama i školama. U točki 33 nalaze se brojni dokazi o formiranju jedinica OVK, dnevne zapovijedi jedinicama, razni protokoli, naređenja jedinicama o borbenim djelovanjima, naredbe o formiranju skupina za otmice Srba i njihove fizičke likvidacije. Mogu se naći i imena otetih i ubijenih Srba, kao i imena izvršitelja tih zločina. Pod točkom 31 nalaze se dokumenti o financiranju OVK organiziranom iz inozemstva.  Tada je vlada u egzilu Bujara Bukošija osnovala  banku "Dardaniju" u Tirani, koja je financirala kupnju oružja i opreme za OVK. Do 2001. godine je odrađen ogroman posao u dokumentiranju zločina OVK. Kasnije su donijeti Zakoni o suradnji s Haaškim tribunalom, formirani  Tužilaštvo za ratne zločine i Ured za suradnju s Haaškim tribunalom. Kroz Beograd su prošli mnogi tužitelji Haaškog tribunala i njihovi pomoćnici. Međutim, nikada ih nitko, u posljednjih 15 godina, nije pitao što se dogodilo s dokumentacijom koju im je Srbija dostavila i zašto nije pokrenut niti jedan jedini postupak. Sada dokumentaciju treba poslati novoformiranom sudu za ratne zločine OVK. To je najmanje što može Srbija  kao država učiniti za njih i njihove obitelji. U tome će svaka vlast imati podršku građana Srbije.

Rezultate percepcije o vanjskoj politici i dijalogu sa Srbijom.
Stavovi građana o vanjskoj politici republike kosovo, strateškim partnerima u međunarodnom i regionalnom nivou dijaloga sa Srbijom.
Pet godina dijaloga kosova i Srbije izazvao je mnoge prijepore među građanima i političkom elitom na kosovu. Nedostatak transparentnosti tijekom procesa i donošenja odluka iza "zatvorenih vrata", stvorili su prostor za pogrešno tumačenje i zlouporabe sadržaja sporazuma od strane političkih elita na kosovu i u Srbiji.
Skoro polovica ispitanika smatra da Srbija ima veću korist nego kosovo iz ovog procesa, a koji se odnosi na procese "integracije obje zemlje" u EU. Većina ispitanika smatra da dijalog ne uspijeva postići svoj "glavni cilj" - stvarnu normalizaciju odnosa između kosova i Srbije. Mišljenje o stvaranju ZSO na kosovu  negativno doživljava veliki dio ispitanika.  U načelu rezultati samo odražavaju političku situaciju na kosovu.
71,7% njih ima negativan stav o osnivanju ZSO doživljavajući ga kao vrlo štetan za kosovo. Bitno je naglasiti da je okončavanje sporazuma i objavljivanje detalja naljutilo kosovske Albance. A podizanjem svijesti u medijima i među političarima o ZSO prilično je doprinijelo povećanju negativnog odnosa za 10% u usporedbi s prethodnim rezultatima.
Ispitanici dijele potpuno različite percepcije prema Albaniji i Srbiji.
Albaniju kao saveznika Kosova doživljava više od 90% ispitanika. Pozitivna percepcija prema Albaniji može se objasniti brojnim faktorima, koji su prvenstveno vođeni zajedničkim tradicionalnim, nacionalnim, kulturnim i povijesnim vrijednostina. Blagi porast u pozitivnom mišljenju prema Albaniji, vođen je političkim činiteljima, tj.  "proaktivnim pristupom" Albanije tj. "internacionalizacije neovisnosti kosova".

Srbija je navedena kao najveći neprijatelj kosova, smatra 90%. još uvijek utječu povijesno sjećanje na rat i ugnjetavanje, ali sad je to i rezultat "destruktivne uloge Srbije protiv državnosti kosova". Neuspjeh dijaloga kosova i Srbije bez konkretnih rezultata, proizvodi rast nezadovoljstva dijalogom s Srbijom, posebice o osnivanju ZSO, a također i nepromijenjen pristup Srbije u "blokiranju državnosti kosova", izazva snažno nezadovoljstvo Srbijom.
O Crnoj Gori i Makedoniji imaju različite percepcije, polovina ispitanika smatra da su ove dvije zemlje neutralne po pitanju kosova.
SAD i Njemačka i većina zapadnih zemalja uglavnom ostaju kao najveći saveznici kosova u međunarodnoj areni. Ove zemlje smatraju ključnim partnerima u procesu "izgradnje države kosovo" od strane preko 90% ispitanika.
Ono što je novo je Turska jer ju po prvi put doživljavaju kao saveznika s novim potencijalom, a veliki je dio kosovskih Albanaca, njih 80% koji vjeruje da kosovo treba dalje jačati partnerstva s Turskom.

Rusiju smatraju neprijateljskom zemljom i to  86,7% ispitanika. Ovo zbog "bliskih veza" Srbije s Rusijom i kontinuiranom podrškom ruske politike prema Srbiji, s posebnim osvrtom na "protivljenje neovisnosti kosova". Rusiju percipiraju kao "polugu Srbije" a kojom se koriste kada smijeraju blokirati "članstvo kosova u međunarodnim organizacijama". 
Kinu percipiraju "preprekom u međunarodnoj areni" preko 80% ispitanika. U velikoj mjeri "oklijevanje Kine da prizna neovisnost kosova i njezin veto u Vijeću sigurnosti UN" je utjecalo  na percepsiju građana kosova prema Kini.
Građani kosova dijele pozitivne percepcije u vezi s procesom integracije u EU i NATO i jasno pokazuju visok stupanj zainteresiranosti i spremnosti da se pridruže takvim strukturama.  Značajan broj ispitanika smatra da EU "nema konstruktivan pristup" prema kosovu.
Detaljniji pregled rezultata pokazuje vrlo mala razlika u očima ispitanika između preferiranja članstva u EU, održavanja strateškog partnerstva sa SAD i jačanja partnerstva s Turskom