Odluku suda u Peći da podigne optužnicu protiv 14 Srba jer političko balansiranje zbog Specijalnog suda.
Za ratne zločine, to ne može zastariti. Jedini razlog zbog čega je ova optužnica sada podignuta je  što se očekuje da počnu uhićenje osoba koja će biti optužena na Specijalnom sudu.  Sad se traži balans da Albanci na kosovu ne bi iskazivali nezadovoljstvo zbog Specijalnog suda.  To su političke igre. Upravo je iz tog razloga u ovom trenutku podignuta optužnica. Nema nikakvih razloga da se nakon 16 ili 17 godina, tek ovih dana - objavljuje podignuta optužnica za14 Srba iz Kline, ili okoline Kline za kaznena djela ratnog zločina. A ured Vlade Srbije to procjenjuje kao pokušaj opstrukcije povratka protjeranih Srba. Kosovu  je cjelokupni sustav politiziran i da su ovdje u igri i stranci koji preko veleposlanstava i svojih službi vrše pritisak i na EULEX i ostale organe da dođe do nekog balansiranja između podignutih optužnica protiv Albanaca. Srbi koji nisu na teritoriju kosova formalno optuženi oni nikada neće doći na kosovo da bi im se sudilo za ovu optužnicu, tako da sve ostaje kao što je i bilo ranije. Obzirom da kosovo i Srbija nemaju diplomatske odnose i Srbija nije priznala kosovo organi Srbije nisu u obvezi izručiti ove optužene. Ali za ostale države ta mogućnost postoji, to je njihova obveza. Ukoliko se oni nađu izvan teritorija Srbije, oni će najvjerojatnije biti izručeni organima na kosovu. Najnormalnije bi bilo da 14 Srba bude ekstradirano na kosovo, pa ako su krivi - da se kazne, a ako su nevini - da se oslobode, a ne da ovo bude na teret Srba koji žive na kosovu. Ovako će Albanci smatrati cjelokupno srpsko stanovništvo, ili sve Srbe na osnovi nacionalnosti da su navodno oni svi krivi za ono što se dogodilo na kosovu. Sumnja se da je optužnica podignuta protiv istih onih protiv kojih su bili i 2002. u pritvoru u Mitrovici i koji su bili osumnjičeni za kazneno djelo ratnog zločina, ali su, "navodno tada pobjegli u Srbiju". Administracija UNMIK-a nikad nije tražila od Interpola da oni budu uhićeni i da budu ektradirani na područje kosova kako bi se organiziralo suđenje protiv njih.  To nije napravio niti EULEX pa je trebalo više od 14 godina da se objavi da su oni optuženi. Svi su bili optuženi za ratne zločine protiv civilnog albanskog stanovništva.

....text iz 1996. god.........

Povodom godisnice demonstracija kosovskih Albanaca iz 1981.godine, na Kosovu su odrzani brojni skupovi na kojima je bilo podsecanja na dan pre tacno 15 godina, kada su se culi otvoreno zahtevi za visim politickim statusom nogo sto je ovdasnjim Albancima pruzao Ustav iz 1974. godine. Tako je odrzan skup predsednika ogranaka najuticajnije partije ovdasnjih Albanaca Demokratskog saveza Kosova, zatim Unije studenata sada paralelnog pristinskog Univerziteta, Omladinskog Foruma Demokratskog saveza Kosova, Parlamentarne partije Kosova, a obelezavanju ovog dogadjaja pridruzio se i Istorijski institut koji okuplja Albance.

Na svojoj poslednjoj Konferenciji za stampu lider kosovskih Albanaca Ibrahim Rugova je demonstracije iz 1981. godine ocenio kao " dogadjaj veoma znacajn u kontinuitetu pokusaja kosovskih Albanaca za njihova prava na slobodu, demokratiju i samoopredeljenje".

Potpredsednik Demokratskog saveza Kosova dr. Fehmi Agani s druge strane, izjavio je da je "1981. pocetak jednog novog znacajnog perioda u istoriji albanskog naroda. Iako je to jedna znacajna godina i znacajan period, premise, faktori koji su prouzrokovali i uticali na to, akteri, oblici delovanja, implikacije, povezivanje sa sirim politickim, nacionalnim i medjunarodnim tokovima, aktuelni efekti i perspektive ovih dogadjaja jos uvek su relativno nejasni", rekao je Agani. On je konstatovao da "na prvi pogled 1981. godina-konflikti i posledice izgledaju kao nemotivisani. Istocni totalitarni rezimi nisu delovali kao da su bili u dubokoj krizi, naprotiv sistem je izgledao stabilan, dok su 1956. godine u Madjarskoj i 1968. god. u Cekoslovackoj, izgledale neponovljive. Jugoslavija nije manifestovala jos uvek krizu rusenja u koju je zapala. Kosovo kao da je na kraju jednog relativno uspesnog perioda njegovog razvoja, perioda u kojoj su i poteskoce bile prekrivene propagandom kao "teskoce uzgajanja"! Kosovo je bilo zona kondenziranih kontradikcija, privredne zaostalosti, nacionalnih kontradikcija, nedefinisanog politickog statusa-konstitutivne i nesigurne buducnosti". Dr. Agani je istakao "da je poseban elemenat koji zahteva rasvetljavanje perioda "nervoza" odmah nakon Tita i otvorene antialbanske manifestacije, cak i brutalni napadi protiv istorije i albanskog bica koji su poceli u Srbiji i Crnoj Gori".

Drugacije, medjutim, o ovom periodu razmisljaju direktni ucesnici demonstracija 1981 godine. Bivsi politicki zatvorenik i sadasnji clan predsednistva Demokratskog Saveza Kosova Mehmet Hajrizi ocenjuje da je 1981 "korak ka realizaciji konacnog cilja, odnosno Kosovo Republici. Nakon Titove smrti antialbanska politika u Jugoslaviji je uzela zalet, tadasnje rukovodstvo Kosova nije u bilo u stanju da avansira Kosovsko pitanje izuzev da konstatuje da se stanje na Kosova pogorsava i da njen razvoj stagnira, te je zbog toga narod u prolece 1981 god. izasao na ulice. Onaj ko se bude zalagao za Ustav od 1974. godine imace opet 1981. godinu" zakljucio je Hajrizi.

Adem Demaci, kojeg nazivaju i kosovskim Mandelom, jer je u zatvoru proveo 28 godina optuzen za jednog od organizatora demonstracija kosovskih Albanaca iz 1968.g., priznaje da su "demonstracije 1981. godine bile poslednji udarac koji je predskazao raspad tadasnje Jugoslavije, tog velikog zatvora naroda. I to je nasa pobeda, kaze Demaci. Medjutim, dodaje on, iako je velika nasa zasluga u rusenju Jugoslavije, postoji jedan drugi veliki problem, jer nismo bili u stanju da tekovine nasih zrtava, tekovine nase velike borbe mi da iskoristimo, ali su to iskoristili drugi. Rusili smo Jugoslaviju, oslobodjena je Slovenija, oslobodjena je Hrvatska, stvorena je Makedonija, rusili smo Jugoslaviju stvara se Bosna, dok se Albanci jos uvek prepiru u *konfliktu* sa hegemonistickim, dominantskim, diskriminatirskim i desktruktivnim snagama beogradskog rezima" zakljucio je Demaci.

Bivsi komunisticki lider Kosova Azem Vlasi u izjavi za britanski radio BBC rekao je da "demonstracije 1981., ocenjujuci ih od konkretnih refleksija koje su imali ti dogadjaji, prakticno manje su nam donele konkretne dobiti za avansiranje kosovskog pitanja, a jos vise zlo, posto smo osam godina nakon toga vodili borbu za ocuvanje pozicija, koje smo imali ustavom 1974. godine, a ne za nesto vise".

Inace, radi podsecanja, 11. marta pre tacno 15 godina, studenti albanske nacionalnosti pristinskog Univerziteta zapoceli su svoj bunt zbog losih uslova zivota i ishrane u pristinskom sudentskom centru. Ovaj studentski revolt prerastao je u demonstracije celokupnog albanskog stanovnistva na Kosovu, te se barata cifrom od preko milion ljudi koji su se tih dana nalazili na ulicama Kosova. Parole su u pocetku bile ekonomskog i socijalnog karaktera kao "Trepca radi, Beograd se gradi", a onda su dobile i politicke dimenzije kao "Sloboda, ravnopravnost, demokratija", "Kosovo kosovarima", "Hocemo ujedinjenje albanskih zemalja", "Kosovo Republika" itd..

Kulminiralo je 1. i 2. aprila kada je u Pristini stigla "Titova stafeta", a koju su demonstranti pokusali da otmu da bi kako su kasnije rekli "dokazali suprostavljanje titoistickm rezimu". Nakon toga velike policijske i vojne snage su dovezene na Kosovo radi ugusivanja demonstracija. Tokom okrsaja, kako se tada zvanicno tvrdilo ubijeno je devet lica a ranjeno 15, ali Albanci tvrde da je broj poginulih bio nekoliko puta veci. Sledilo je uvodjenje vanrednih mera i policijskog casa i prekid nastave u skolama i fakultetima. Medjutim, sve to nije sprecilo gradjane Kosova da demonstriraju i u drugim vecim gradovima na Kosovu 3. i 30 aprila i 18. maja 1981. godine.

Posle tih dogadjaja, koji su bili najmasovniji posle Drugog svetskog rata na ovom prostoru, tvrde predstavnici Instituta Istorije u Pristini, "pocela je masovna represija nad kosovskim Albancima". Oko cetiri hiljade ljudi osudjeno je na vise godina zatvora da bi se doslo do neverovatne cifra od 25 hiljada godina zatvora na koliko su ukupno bili osudjeni Albanci. Prosek tadasnjih presuda bio je 7,l godina po zatvoreniku. Da je represija uzela maha zvanicno je potvrdio je i nekadasnji prvi policajac Kosova, a kasnije i poslednji celnik kosovskih komunista Rahman Morina koji je na tadasnjoj 17 sednici Centralnog Komiteta Saveza Komunista Jugoslavije izjavio da "od 1981. godine pa do 1988. godine kroz ruke policijskih organa na Kosovu je proslo 520 hiljada ljudi".

Osim toga, podsecaju kosovski istoricari "pocelo je i likvidiranje politickih protivnika komunistickog rezima. Ubrzo je u selu Prekaze kod Drenice doslo do okrsaja izmedju porodice Mehaj i velikih snaga vojske i policije. Posle jednodnevene borbe gde su bile angazovane i tenkovske i artilijerske jedinice i uz pomoc helikoptera ubijeni si Nebih i Tahir Mehaj, a s druge strane rezim je priznao da je izgubio cetvoricu policajaca". Likvidiranjem politickih protivinika se nastavilo i kasnije, kaze se u saopstenju Instituta Istorije u Pristini. Od 17. Januara 1982 godine u Nemackoj (Untergrupenbah) tajna jugoslovenska policija je likvidirala bracu Jusuf i Bardhosh Grvallu i Kadri Zekaja, koji su tada vazili kao lideri "Narodnog Pokreta za Republiku Kosova". Takva ubistva su se organizovala i u Pristini a i drugim delovima Kosova. Isto tako nastavilo se tadasnjom famoznom "idejnopolitickom diferencijacijom", i "cistkama" u svim segmentima zivota".

Sve se to vrsilo, kao se pravdao rezim, pod okriljem borbe protiv "kontrarevolucije". Interesantno je da su u pocetku demonstracije ocenjene kao delo "marksisiticko -ljenistickih" grupa, da bi kasnije usledila ocena o kontrarevoluciji i o "antikomunizmu", a demonstracije kao "separatizam", "nacionalizam", "iredentizam", itd.itd. 17 novembra 1981. godine doneta je "Politicka platforma SKJ za Kosovo", gde je doneta odluka da se demonstarcije proglase kao, rekao je tada poznati komunsticki lider Vladimir Bakaric, "Profesionalni antikomunizam"...

No bilo kako bilo 15 godina posle tih demonstracija jos uvek postoje dileme: Ko je zapravo stajao iza tih dogadjaja i ko je sta dobio time?

Besim ABAZI

1 travnja, 1966. -  1 travnja 1967.
Poslije IV plenuma i nastale reorganizacije Službe sigurnosti iznose se ozbiljno i ovakva tumačenja iseljenja Srba s Kosova i Metohije: To je izvodio Ranković i njegova klika kako bi iseljavanjem Srba dobili argumente protiv Albanaca! Ono što znamo to je da poslije IV plenuma. iznošene krivnje Rankovića i drugih čimbenika Službe sigurnosti pripisuju se  Srbima uopće, te je od tada stanje još teže i ozbiljnije. Arhiv Br. 12/1967.
1. travnja 1967. - 1. travnja 1968. g
Svo vrijeme trajanja spora sa Albancima, jer Albanci tvrde da je to njihova šuma, Albanci su ne čekajuči donošenje presude oni su posjekli 11 debelih greda dužine 8-10 m. i 123 komada tanjih, samo ono što se pronašlo i izbrojalo. Usred dana 18.svibnja 1967.g. oko 14:00h  tri Albanca su uhvaćena u šumi sa već natovarenom prikolicom  gredama i još 5 posečenih kraj prikolice. Prijavljeni su miliciji. Dan ranije, jedna grupa maloljetnih Albanaca od 14-16 godina su na  kamenom ogradni zidu oko manastirske ekonomije prokopali rupu(prolaz) promjera 60 cm., I izbušili otvor promjera 80 cm. Da li u cilju krađe, ili u cilju uznemiravanja i dosađivanja u smislu "savijeta" koji im često upućuju: Ako vam se ne sviđa - selite! Ili i u jednom i u drugom, tko će znati? Slično je i sa šumom Gorioč gdje usred dana dolaze sa 4-5 prikolica i ruše i odvoze. Žalbe Općini i miliciji ne pomažu. Za sve to žalili smo se Pokrajinskim vlastima, no bez uspjeha. U 10 godina nije se stanje izmijenilo a vrlo je osjetan nedostatak pravoslavnog življa, jer i ovo što ga ima stalno se raseljava. Više puta u dnevnom tisku pisalo se o ovom problemu i isticalo da je motiv tog raseljavanja Srba ekonomske prirode: traženje mogućnosti boljeg zapošljavanja, školovanja djece itd.  To stoji, pogotovo sada kad se svuda na Kosovu primjenjuje načelo da se zapošljavanje mora vršiti samo po ključu postotnih narodnosnih odnosa. Albanaca ima 3/4, njima pripadaju rukovodeća mjesta 3/4 zaposlenja. Do sada je Srba bilo više zaposleno nego što ih ima u postoku u tom području iz jednostavnog razloga jer Albanci nisu imali stručnih kadrova koji im tek sada pristižu neće se moći zaposliti nijedan Srbin ako se ne popuni kvota koja pripada Albancima. Srbi će morati tražiti zaposlenje u drugim krajevima ili inozemstvu. Osim ekonomskih razloga, postoji i organiziran pritisak elementa koji u pljački vidi najbolji oblik gospodarstva, a slobodu ne shvaća drukčije nego kao mogućnost ugnjetavanja drugih. Zbog  takvog razloga pretežno se sele indiviualni poljodjelci, čak i umirovljenici, ali se radnici i intelektualci sele više ekonoskih motiva. No rezultat je jedan: svakim danom Srba je sve manje i manje. Arhiv Br. 1/1968

Tomislav Nikolić: "Slušamo uvjeravanja iz Europe da to (Kosovo) nije uvjet. Ako će to biti uvjet za nase članstvo EU, ne moraju nas primiti, ali ćemo bar urediti državu uz pomoć 34 poglavlja. Ali ako će u svakom poglavlju stajati da će to i to biti riješeno u skladu sa prištinskim ustavom i zakonodavstvom, onda će jako teško biti snaći se u svim poglavljima " "EU pokazuje izuzetan utjecaj na Srbiju, a sa druge strane nemoć prema zahtjevima Prištine" "ne zna se kako je zamišljeno poglavlje 35 funkcionirati u praksi, ali ni kako će izgledati zatvaranje poglavlja pravno obvezujućim sporazumom". "E to nisam vidio u nacrtu, niti čuo u bilo kakvom razgovoru s povjerenicima, ali su nam ponavljali da nas to čeka i neka na to budemo spremni, jer  Europa od toga ne može odustati, jer je to zahtjev Njemačke". ZSO treba biti formirana, to je potpisano u Bruxellesu, "samo su sad u Prištini vidjeli da to u stvari predstavlja put da Srbi imaju svoju cjelinu na teritoriji i mnogo prava pa zato tvrdnje da to nije sukladno njihovim ustavom ". "Što sada, sporazum iz Bruxellesa je potpisan? Ako je on upitan prištinskoj strani jednako se može postaviti i srpska strana. Samo kako će se dalje pregovarati, ako nemamo ZSO. To ce biti jako teško i tu će r Vučić biti na velikom ispitu ",  Za sud za OVK Nikolić kaže: "Vjerojatno će se suditi, ali da li će što i presuditi i donijeti odluke i kazne, u to nismo uvjereni". "Interesantna je sudbina Olivera Ivanovića jer netko u sudu u Haagu očito pravi ravnotežu, pa će netko od Albanaca morati biti osuđen, ili je Oliver Ivanović samo da bi se umirili Albanci bez dokaza osuden i da sudac kaže da nema dokaza i da je on to morao znati ili je znao ili je morao znati, tako je nekako u izreci izreceno." Srbija u slučaju Ivanovića može podići svoj glas, da razgovara sa svim državama u svijetu i organizacijama i sa onima koji su Srbiji manje prijatelji. "Ali teško ćesud promijeni odluku, teško. Jer Srbija nije uspjela promijeniti nijednu odluku, koja je bila protiv nje i njenih građana, pa neće ni ovu".