Nije mi vaš vrh vrhova, nije mi top-klasa. Može ju se ušminkati da može proći, ali nije prirodna ljepotica. Nekako su mi pozornost najviše plijenile Poljakinje, Čehinje, Rusinje, Ukrajinke.
I očito ne pratiš trendove što se tiče njezinih sunarodnjaka i njihovih slasti po RH. Prvo, slastičari su makedonski Albanci, dominantno s područja Tetova, nešto i Gostivar. Kosovo su zlatari (Peć, Gjakova) i pekari (Prizren). Također je činjenica da se broj albanskih radnji u RH u poslijednjih 30 godina umanjio, barem za 50% a možda i više. Broj pekara se je povećao ali slaste i čeve (čevabđinice)  se smanjio, od 10 ostalo 2-3. Dobar dio obrtnika albanske nacionalnosti s kosova je za vrijeme rata u RH, ali i onih prvih pet godina nakon rata napuštao RH, zatvarali obrtničke radnje i krenuli u svježe otvorene bivše komunističke države, tako da danas njihovih zlatarskih radnji imaš raprostranjenih od Crnog do Sjevernog mora i Baltika, od Varne do Rostcoka i Tallina. Iz Slavonije sele slaste u Mađu u veće gradove i koliko čujem da im po Mađi posao ide četiri puta bolje nego u HR. Mislim da jedino pekari nisu emigrirali iz HR. Mnogi su iz slastičarski familia odselili i u okolicu Hamburga. Nije mi što tamo rade, ne vjerujem da drže tradicionalne zanate, ali veliki broj albanskog puka je okupljen kod Hamburga.