U fokusu
RUSIJA NEĆE IZDATI SRBIJU
Prema vrlo pouzdanim izvorima iz Moskve, evropska trojka nije ubedila Ruse da odustanu od veta u Savetu bezbednosti
U
početku beše iluzija: kada Milošević bude zbačen s vlasti, Kosmet će
ostati u Srbiji. Tako su nam obećavali iz DOS-a tvrdnjama da su njima
tako obećali prijatelji sa Zapada. Jer, kažu, Zapad nije 1999.
bombardovao srpski narod, već samo Miloševića. U međuvremenu, vojska i
mediji suptilno su pacifikovani, intelektualna kolonizacija učinila je
svoje, a parazitska klika koja uživa u krizama nastupa naglašeno
antinacionalno. Nova istorija Balkana bestidno se prepravlja, a uoči
osme godišnjice ulaska NATO na Kosmet dobili smo i Ahtisarijev plan.
Iz Vašingtona i NATO taj je plan odmah podržan i pozdravljen kao
„dobar kompromis”. Taj „kompromis”, između ostalog, leži i u dilemi
hoće li zaštitni pojas oko srpskih kulturnih i crkvenih objekata biti
50, 100, ili čak 200 metara i hoće li deca moći u školu, a da ne budu
kamenovana. Negde drugde u svetu to je civilizacijski minimum, u
slučaju Kosmeta to se zove politički kompromis? Dakle, nezavisno Kosovo
bilo bi brzo i etnički čisto, jer multietničnost danas na Kosmetu
postoji samo na grobljima. Nezavisno Kosovo jeste mogućnost ujedinjenja
s Albanijom, jer jedan narod u dve države koje se direktno graniče
teško da na duže može biti podeljen. Izjave zvanične Tirane protiv
ujedinjenja i stav Kontakt grupe da to neće biti dozvoljeno pripadaju
ovom vremenu, ali ne i budućnosti, pogotovo ne daljoj. Nezavisno Kosovo
jeste toksično prelivanje krize na celi Balkan.
Suština problema verovatno je u činjenici kako prihvatiti realnost.
Realnost je da kosmetski Albanci ne žele da žive u Srbiji i da na
Zapadu to vide kao politički, a ne pravni problem. S druge strane,
istina je i da je Beograd godinama vrlo malo radio na rešenju tog
problema. I ono što se moglo, nije urađeno, nije bilo adekvatne
strategije u pokušaju uključivanja kosmetskih Albanaca u politički
život Srbije. Da li je to, zapravo, nekome u Beogradu i odgovaralo,
druga je priča.
Istina, Albanci su se na Kosmetu dizali na demonstracije i 1968.
godine i 1981. U Titovoj Jugoslaviji imali su sve. Za vreme Drugog
svetskog rata Italijani i Nemci dali su im sve...
Naravno da na Zapadu uopšte ne shvataju dubinu kosmetske mržnje,
strahova i sumnji. Postoje konflikti za koje praktično i nema rešenja,
osim možda preseljenja, a time i iskorenjivanja različitih nacionalnih
zajednica. Možda je Balkan upravo takav slučaj. Kada su u martu 2004.
godine albanski ekstremisti na Kosmetu krenuli u ubilački pohod na
tamošnje Srbe, finski, nemački i italijanski vojnici zatvorili su se u
svoje baze. Bilo je dovoljno da iz Bondstila izađe mala patrola
američkih vojnika i da nasilje bude odmah zaustavljeno. Jer, Albanci
slušaju Ameriku. Da li je Amerika zato i odabrala baš Albance na
Balkanu radi strateške pozicije uticaja u Evropi? Zašto se Srbiji
stalno imputiraju „umorni glasovi nacionalizma koji iznose iste zamorne
argumente” (Danijel Frid, pomoćnik državnog sekretara SAD)? Zašto se
preskače veza između nacionalizma i secesije? Zašto je na
multikulturnoj berzi albanski nacionalizam dobar, a srpski opasan i
neprijateljski? U Srbiji živi 26 nacija i nacionalnih manjina, oko
100.000 Albanaca živi u Beogradu, a Srbi su na Zapadu propagandno
prikazani kao slovenski arijevci koji mrze sve druge i žele etnički
čistu državu.
Beograd sada igra na kartu institucija, parlamenta i
vlade. Druga izlazna strategija jeste kritika međunarodnih posrednika
zbog ubrzanih i nefer pregovora. Treće je nada u veto Rusije i Kine u
Savetu bezbednosti UN. Prema vrlo pouzdanim izvorima iz Moskve,
evropska trojka nije ubedila Ruse da odustanu od veta. Rusija i dalje
čvrsto stoji uz Srbiju u odbijanju nametnutog rešenja za Kosmet i
uložiće veto ako to bude potrebno. Jer, Zapad nije ništa ponudio Rusiji
da bi drugačije postupila, a današnja Rusija nije ona od pre pet
godina. Doduše, ni Beograd se nije nešto pretrgao u prepoznavanju
ruskih ekonomskih i strateških interesa na Balkanu, tek je u poslednjih
nekoliko meseci nešto preduzeto na tom planu. Kao da je nekome
odgovaralo da Rusija „izda” Srbiju, pa da onda sav bes zbog gubitka
Kosmeta bude usmeren ka Moskvi. No, hladni rat se vratio, šef Pentagona
upozorio je pre dva dana na Rusiju i Kinu, unipolaran svet polako
odlazi u prošlost...
Miroslav Lazanski