Ako misliš na onu koja je četiri godine bila okupirana od terorista i pobunjenika i onda oslobođena (a ne osvojena) briljantnom vojnom akcijom uslijed koje su uz teroriste svojom voljom pobjegli i ostali, kojima se do dan danas novcima hrvatske države popravljaju kuće i zove da se vrate ako žele, Srbima sigurno nije pripadala ni povijesno, ni na bilo koji drugi način.

 

To što su se tu doselili prije par stoljeća da bi zaradili za kruh braneći svog unajmitelja od Turaka, ni na koji način ne znači da su zbog toga imali pravo proglašavati tu zemlju svojom, još je manje odjeljivati od Hrvatske. Mi smo svoje probleme riješili na pravi način u pravo vrijeme. Da nismo, danas bi vjerojatno bili u istoj situaciji kao i vi s Kosovom.

 

Neovisnošću Kosova zaista se događa presedan i otvorit će mnoga teška pitanja. Što je možda i najžalosnije u cijeloj priči, čini mi se da čak i ako dobiju neovisnost, da to neće riješiti pitanje mira i stabilnosti u samoj Srbiji (bez Kosova), jer i sam kažeš da i neki Albanci koji nisu na Kosovu žele se tamo pripojiti.

 

Makar, da su srpski političari inteligentniji (tu se opet vraćamo na ono koga birate ), umjesto da brane neobranjivo (Kosovo), pametnije bi im bilo da jasno kažu da to Preševo (jel to uopće graniči s Kosovom) i ostale općine u kojima su Albanci većina, uopće ne pomišljaju na nekakvo otcjepljenje.

 

Čini mi se da vaši političari rade vrlo sličnu grešku kao i devedesetih. Umjesto da spašavaju ono što se spasiti može (Kosovo), oni su išli grabiti tuđe. Ovog puta energiju troše na Kosovo, a kuhaju im se drugi problemi i u ovim općinama koje si spomenuo, ali i na nekim drugim područjuma (Sandžak i Vojvodina npr.).