Neću uopšte da pričam o tim utakmicama i o onome što se dešavalo na njima. Ne mogu. Da budem iskrena i nemam snage da ponovo vrtim u glavi sve to. Ono o čemu vam želim pričati je zapravo da sam zahvalna Bogu što sam večeras tužna, i trebate i vi da budete, jer da smo sretni to bi značilo da navijamo za neki drugi tim. Da smo presretni bili bi navijači Chelseaja ili Madrida ili čak bilo kojeg drugog tima kojeg je Barcelona "nakantala" i savršeno nadigrala proteklih sezona, pa su večeras oni navodno svi sretni, kao da je njihov tim pobijedio Barcelonu. Žalosno je koliko su ljudi zajedljivi. Zašto je u psihi čovjeka da mrzi boljeg od sebe, uspješnijeg i jačeg? A Barcelona nije samo bolja, uspješnija i jača od bilo koje druge ekipe, nego je najbolja ikada, od kada postoji ova lijepa, ali često surova i nepravedna igra zvana nogomet. Pa, zamislite onda kolika je mržnja prema Barceloni - najboljoj ekipi u povijesti nogometa?

 

No, razumite te ljude. Klubovi za koje navija većina tih zajedljivaca nije godinama vidjela ni Intertoto Kup, a Liga prvaka je za njih pravi luksuz. Dok je Liga prvaka za Barçu navika. S druge strane, imaju oni koji navijaju za Chelsea, Real Madrid, Manchester United, Arsenal i druge timove koji koliko toliko stoje u Ligi prvaka posljednjih godina, pa opet su se veselili večeras. Nisu se oni veselili zbog prolaza Chelseaja, nego zbog ispadanja Barcelone. Nije to ono pravo čisto veselje, nego zajedljivo i bolesno. A to je, dragi moji, naš uspjeh! Da, uspjeh je da neko tako žarko želi da budete poraženi. Time potvrđuju da ste najbolji.

Poraz je sastavni dio života. Sjetimo se bola kojeg smo osjećali 2010. godine kada smo na gotovo identičan način ispali u polufinalu Lige prvaka protiv Intera. Šta se poslije toga desilo? Osvojili smo Ligu prvaka odmah naredne sezone. Stoga nemojte prestati vjerovati u ovu ekipu koja nam je godinama pružala zadovoljstvo. Podržite te momke kojima su ruke otpale dizajući trofeje posljednjih sezona.