PRIČA O POČETKU JEDNOG DIVNOG PRIJATELJSTVA

Tradicija posljednjih godina nalaže da mnogi velikani europskog nogometa poput: Liverpoola,Barcelone,Real Madrida i nekakvi nevažni klubići poput Manchester Uniteda,odlaze na turneju po SAD-u.Priča počinje jednog vrućeg kolovoškog dana u Gradu Duhova,gradu u kojem vladaju psi i ulične bande,gradu u kojem je Henry Ford osnovao prvu tvornicu za aute,u Detroitu.

Comerica Park je,kao što možda znate,dom bejzbol momčadi Detroit Tigersa.Ovaj put dobio je priliku ugositi gorespomenute klubove.E sad se možda pitate kako se netko od naših poznanika iz krčme uspio upoznati tamo.Naime,Maestro je dijete hrvatskih emigranata iz Bračeva Doca,koje se se rodilo i živjelo u Detroitu dugi niz godina.I tako,kako je prolazilo njegovo školovanje sve je više zaudarao i imao prištića,te su ga svi izbjegavali.Nije mogao naći neki dobro plaćeni posao pa zaposli se kao maskota Tigersa (sad znamo zašto je imao avatar tigrića).

I tako godine prolaze na poslu dobro,svi ga vole (naravno jer je maskota), i obožavaju.Dolazi taj vrući kolovoški dan i utakmica Man.Utd. – Real Madrid.Jedan momak iz Hercegovine (ime grada nećemo imenovati radi njegove sigurnosti) uspije sakupiti dovoljno novca i otići na utakmicu voljenog kluba.

Kartu kupi u sektoru 127,baš gdje je tigrić radio (pa neka netko reče da ne vjeruje u sudbinu). Ispod njega sjede dvojica Madridista,neki Amerikanci (nije bitno).Pričaju oni,pričaju,govore stalno: Real ovo,Real ono...Naš junak u odjelu tigra jedva se suzdržava da ne nalema tu dvojicu.Dođe 69.minuta,opet je u kontekstu Real i baš kad je Maestro krenuo prema njima,ustane se naš mančesterski navijač (nadalje ćemo ga zvati A (uzeto slučajno,prvo je slovo abecede)) i zadere se na ovu dvojicu:NIJE REAL NEGO MADRID KONJUSINE!!

Ova dvojica ga se prepadnu i uteku,a našem tigriću srce zaigra od sreće i priđe on našem junaku:

M: Izvini,ali konjusine nije gramatički pravilno,treba reći konji! I svaka ti čast za ono Nije Real,nego Madrid u današnje vrijeme su ljudi posve zatucani i neobrazovani.

A: Hvala,a šta,jes' ti 'Rvat?

M: Jesam,jesam 'Rvatina!!

A: A odakle si?

U međuvremenu neki stariji gospodin što je doveo dijete na utakmicu zove tigrića da dođe do njegovog sina,da ga pozdravi i slika se s njim na što ovaj odmahne rukom.

M: Starci su mi iz Bračeva Doca,inače su čuvali krave i koze pa se doselili u  'Meriku,vidit malo svita pa ostali i tako to! A ti,jes' ti odavde?

A: Ma nisam iz Hercegovine sam,skupio neku lovu pa doša pogledat moga Manchestera!

M: Ajde neka,nego bogami moran te pitat odakle ti novci,skup je put do 'Merike?

A: Ma...(počeše se po bradi) ne bi ti to triba reć,bolje da ne znaš.

M: Pa naši smo ajde neću niko reć?

Sad opet onaj gospodin zove tigra da dođe pozdravit mu dijete i uslikati se,no tigar opet mahne rukom

A: Ma naša sam neku forumulu za uspavljujući kokain pa ga nosin od dilera do dilera.Oni probaju pa zaspu i ja ih opljačkan. I tako sam već par puta napravio,ma budale jedan do druge

M: Svaka ti dala za to šta radiš

A: Ma već mi par žena čisti frulicu,ali svejedno hvala na lijepim željama

I treći put ga onaj gospodin zove,ali i treći put ovaj mane rukom.Gospodin mu opsuje gospođu majku,na što Maestro poleti na njega i počne se tuć.Obojica dobiju dosta ožiljaka i modrica,no Maestro izađe kao pobjednik.No,to se gazdi ne svidi pa mu isti tren dade otkaz.

Naš tigrić,pokunjenog izraza lica,sa mnogim modricama i ožiljcima odlazi na stadiona.Tamo opet sretne onog mančesterovca koji je ovaj put bio ljut jer je Junajted izgubio (proklet bio Moyes).Sažali se nad tužnom sudbinom našeg tigrića te se odluči brinuti o njemu dok ne ozdravi.Tijekom procesa liječenja saznaje da dobija posa,gdje ne treba ništa raditi već mu na račun svaki dan sjeda velika svota eurića.

A: Hoćeš li ići sa mnom da nazad u Hercegovinu da te tamo liječim?

M: Hvala ti prijatelju,vrlo rado ću poći

A: Ne,hvala tebi,meni je čast tebe lječiti (suze mu došle na oči)

Tako njih dvojica sjednu u avion (tamo se tigrić naždere svega što je bilo jer podsjećam,i dalje je on debeo,ali našem Hercegovcu to očito ne smeta) i sretno dođu nazad kući.Priča ide dalje o tome kako se Maestro teško prilagođava životu u Hercegovini,daleko od rodne grude u Detroitu (ali o tome nekom drugom zgodom,zasad je dovoljno),a naš hercegovac,navijač mančestera ga i dan danas liječi od ozljeda.

KRAJ