Evo i ja sam progledao. I was blind, but now I see... Klasik hrvatske dramaturgije, na ponos i diku kulturnim krugovima i ciloj državi!
Izgleda da san uvatija reprizu od sinoć, ali kako još nema recenzije moram je dati. Tema je bila možda i neusporedivo najkvalitetnija sa šejkspirijanskim zapletom. Ali ni to nije ništa prema objašnjenju na samome kraju. No, krenimo redom.
Jadan je čovik kao dite prebolio neku bolest od koje je postojao rizik da ostane neplodan. Naravno, sve do svoje trideset i neke godine nije odlučio raditi test, ali eto i on je progledao i želio spoznati istinu. Kad ono - šok. Zaista je neplodan. Veliki šok za mladog čovika, no sigurno bi ga lakše prebolio da - nema dvoje dice. Prvih 20 minuta nešto mulja ženi, kasnije naiđe na minimalnu šansu da on, neplodna osoba, ipak jeste otac to dvoje dice. Naravno test se opet vrati negativan, ali sada sazna i da je on u rodu sa pravim ocem te dice. Ostaju samo dvi opcije, ćaća ili brat. Prvo napadne ćaću, opet radi test i ispostavi se da je izgleda brat umakao di nije trebao. Nakon nešto melodramatike i četvrtog ili petog testa (zlu ne tribalo) utvrdi se da je brat otac njegove dice (citat).
Ali cila ova priča je obična bajka za sam kraj i ženino objašnjenje. Koje ipak nije moglo biti "nesreća", "dogodilo se", "u zanosu jedne ljetne večeri" jer ipak ima dva mala teleta... Ali zato ženica (koja je inače dobra kućanica i u seriji je se gotovo i ne vidi izvan prirodnog okruženja - kuhinje) ima spremnu priču. Naime ona je oduvik sumnjala da joj je muž neplodan, no ona ga toliko voli da mi nije tila ništa reći i stvarati pritisak da se testira, ali je željela imati dicu sa njim i da imaju zajednično nasljeđe pa je išla napraviti "
sljedeću najbolju stvar", tj. odlučila se
sa bratom mu kako bi ta dica imala što više gena čovika kojeg volii!
To je ljubav!