Evo malo i povijesti, da zadržimo intelektualni štih:

Jeste li znali?

Kada su se Turci počeli približavati Poljicima, Poljičani su napustili svoju dotadašnju zastavu na kojoj je bio mjesec i zvijezda Danica, te su uzeli novu s likom svetog Jurja koji ubija zmaja. Tijekom 16. i 17. stoljeća Poljičani su u stalnom sukobu s Turcima, bilo tiho, bilo s oružjem u ruci.

Godine 1530. sandžak hercegovački Ahmetbeg je silovito nasrnuo na Poljica s deset tisuća vojnika i utaborio se u Podgracu, mjestu biranja velikog poljičkog kneza. Te je noći, prema predaji, mlada Poljičanka Mile Gojsalić zavela Ahmetbega i zapalila barut u njegovu taboru. Ona je poginula zajedno s mnogim Turcima, ali je omogućila Poljičanima da u noćnoj bitki poraze Turke.

Godine 1648. u velikoj bitki za oslobođenje Klisa od Turaka svojim junaštvom se iskazalo više od 1200 Poljičana.

Dne 25. rujna 1686. godine u velikoj bitki za oslobođenje Sinja na oslobođenim bedemima prva se zavijorila poljička zastava svetog Jurja (što je i pismeno posvjedočio vrhovni venecijanski zapovjednik).

Poljica su konačno oslobođena od Turaka 1699. godine i opet se probudio život u Poljicima. Godine 1725. u Poljicima je bilo više od 6000 stanovnika. Gradile su se crkve, rasla je pismenost. Velika zasluga za porast pismenosti pripada poljičkom glagoljaškom sjemeništu na Priku, pokraj ušća Cetine, uz staru crkvu svetog Petra. Sjemenište je otvoreno 1750. godine.