Meni su antologijske scene u prvom dijelu:
-pokusaj ubistva Don Vita, trceci koraci, cuju se cipele koje lupaju po afaltu, sve je zaledjeno na trenutak i onda pucnji. a tek Frenkijeva reakcija, plac za ocem, sopstvena nesposobnost i slabosti, kompleksi koji izviru u punoj snazi na povrsinu u tom trenutku. scena nad scenama.
-druga omiljena mi je tokom boravka Don Vita u bolnici, kada ga Majkl spasava svojom hladnokrvnoscu, i govori mu pored kreveta :"ja se brine za tebe PA" na to Don otvara lagano oci i pusta suzu, stisak ruke izmedju oca i sina. lirski momenat.
to su mi 2 omiljene scene, ali da spomenem jos i ubistvo Luce Bracija, dok ga ubica sa ledja davi konopcem on krklja, izbulji oci i naduva se sav, nturalizam pure, podsjetilo me na klanje goveceta.