je, istina je, kao što je istina i ono što sam napisao na 10. stranici ove teme.
To su dvije strane iste medalje - jednu je omogućila nafta, drugu Gaddafi.
Za razliku od Titove Jugoslavije koja je uspjela slične stvari postići vlastitim radom, Gaddafijeva Libija je plesala kako pleše cijena nafte. A ustvari su i jedno i drugo bile diktature, samo jedna s malo manje papra.
Meni je dovoljno da Libijci slave, valjda će imati pameti formirati državu koja može naslijediti dobre stvari iz prošlosti, a koja može garantirati ljudima sve slobode, a ne samo dio. Valjda će uspjeti podići standard ljudi da ih ipak manje od 25% bude ispod granice siromaštva.
https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/ly.html
Što se tiče bezumno izmrcvarenog Gaddafija, nemam nimalo suosjećanja, jer jedino što mogu vidjeti u tom trenutku je strah u očima mladog inženjera Al-Sadek Hamed Al-Shuwehdy-a kojeg su izveli nasred košarkaškog terena, pred punim tribinama mase i TV kamerama i koji odgovarajući po stoti put na ista pitanja, polako gubi i ono malo nerazumne nade, koju čovjek gaji dok je živ, da će ostati živ.
Kad se kasnije trzao na vješalima "mlada pionirka" Huda se zatrčala, obuhvatila ga za noge, povukla i držala dok se Al-Sadek nije umirio. Gospođa je poslije postala gradonačelnica Bengazija, j...n način za napredovanje,ha?