Lijepa naša

123
...
181920
...
262728
Bogomdani
Bogomdani
Dokazano ovisan
Pristupio: 30.07.2007.
Poruka: 11.698
22. studenog 2013. u 15:22
http://www.youtube.com/watch?v=1ieiGjBELAY

Malo ljepote i pozitivnih priča iz Lijepe naše. Ona je lijepa zbog malih ljudi, poput nekih (ne svih) iz ovoga dokumentarca. Iz takvih isijava ljubav, isto tako kao što iz Jovanovića, Milanovića ili Josipovića isijava nešto drugo. Koliko samo znači ono "Poštuj oca i majku..." vidi se po onome vinaru koji kaže da njegova obitelj ima vinarsku tradiciju nekoliko stoljeća. A našim liberalima (i lijevim i desnim i centralnim) je sve to nebitno, za njih je život nešto drugo što oni misle da je život. A nije...
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 11.04.2013.
Poruka: 4.051
29. studenog 2013. u 20:50
zašto si taj članak stavio na temu ''Lijepa naša''? Vedrana Rudan je frustrirana ružna njihova
madmax17
madmax17
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 28.04.2007.
Poruka: 28.256
30. studenog 2013. u 13:19
U moru članaka koliko je vani život bolji, kao u Kanadi , evo jednog Amera koji piše sjajan blog lik živi u Hr tu i tamo se vrati u Ameriku, uglavnom razlozi zašto je bolje živjeti u Hrvatskoj nego u Americi, neke od točaka su kriminal, besplatno zdravstvo, zajednica.

Why Croatia

 

I know Croatia has a LOT of problems. People commonly talk about corruption, inept political institutions, entrenched bureaucracy, and all in all, a very limited amount of individual opportunity (see here: http://tacklingmommyhood.com/2013/10/choose-life-america/?fb_source=pubv1). Here the question of success is usually not about what you know, but who you know. When it comes to America vs. Croatia, Croatia sounds like the antithesis to the American Dream. In the US, we are raised on the idea that there exists enough opportunity in the US for anyone to succeed based solely on her efforts alone (the machinery of America is thought to be powered by sweat and greased with gumption). So why would I consciously chose to live in Croatia over the US? 
 
Short answer: the sea, coffee and Punica!!! 
 
In all seriousness, to me the US pretends to be brimming with opportunity, making it a challenge to deal with the stark reality that the American Dream is dying. What amazes me about Croatia is how the society and people are able to eek out a more satisfying and harmonious life, despite the apparent lack of opportunities. 
 
Statistically speaking Croatia is poor. GDP is a paltry 56 billion dollars, unemployment sits around 17%, and per capita income is a stagnant $1,000 dollars a month. Yet, poverty in Croatia does not seem to be as much a curse for individuals and for the society as a whole as it is in the US (I should note that by any income measure I am not poor, on the border, but not there). So, sure, Croatia may not have the career and entrepreneurial opportunities the US has, but its society and way of life are, in my opinion, a better way to live than the current trends of life in the US.  
 
For example, healthcare: Having healthcare, especially for my daughter has enabled me to lead my life as an aspiring Academic and... Blogger? Is that really what I’m trying to do here? Um? Yes? If I moved to the US, the first thing I would look for was ANY job that gave my family some kind of health insurance. Most of the visiting professor and adjunct positions at American Universities are low paid and provide no healthcare. If I couldn’t find a job with benefits, then I would probably have to spend $1,000 a month on healthcare. That’s money just hoping that nothing bad happens to me or my family. A couple days in the hospital without healthcare could easily eat up a year or two year’s income for those of us on the lower end of the pay scale. 
 
AND, it’s not all about me. I believe a society that doesn’t have to worry about going into debt just to go to the doctor or taking their kid to the doctor is a less stressed, better society. Imagine having to decide if your kid is really sick enough to warrant a trip to the doctor, talk about stressful. Access to healthcare is one very important thing not to have worry about. It’s like a great big social hug and a reassuring voice that says: Hey, we are here for you, if and when you need us. And by not having medical debt, those us living in Croatia can go into debt for all the important stuff, like BLACK BMWs and fashionable outfits for ŠPICA! 
 
Another great thing about Croatia is the lack of violent crime. Fifteen cities in the US reported more than 100 murders last year. Excluding the megapoli like New York (431 murders) and Chicago (500) averaged size cities no bigger than Zagreb report hundreds of murders each year: Detroit 386; Baltimore 219; New Orleans 193. As the list reveals, those cities with the highest murder rate per capita tend also be the poorest cities. Because in America, poverty and crime go hand in hand. This sad phenomenon exists at the neighborhood level as well. The worst neighborhood in my hometown, with 26 murders in the lat two years, is also one of the poorest. The neighborhood’s average income is the bottom 1% of the country’s average. This tragic story is told throughout similar neighborhood across the US. The poor not only have to suffer poverty, they also have to suffer from high violent crime. 
 
There are broader effects of this relationship. Namely, American society tends to associate poverty with crime, thereby making the poor potential criminals in the eyes of the public and the police. In cities like Chicago, violent street crime is itself an obstacle to opportunity. School children have to worry about being shot when just going to school. Even if they get to school, they may have trouble learning or taking advantage of the benefits an education can offer them. An Interview with one resident from a high crime neighborhood in Chicago indicated that he may suffer from the same post traumatic stress disorder as a returning war veteran from Iraq. As if poverty alone weren’t enough, the American poor have to face fear, persecution, and violence in their daily lives. If there is more opportunity in the US, the stress of poverty and crime, have isolated many from its fortunes. Yet, the American Dream tells us it can’t exist like this, so some of us judge the poor and mistrust them, denying that something is wrong, and through our own prejudice contribute to our society’s growing divisions.
 
Finally, what it all comes down to is community. Croatia’s greatest virtue is the strength of people’s relationships. Everyone in Croatia is connected. Forget Facebook, the original social network was created in Croatia. If you look at the most indispensable element of Croatian society, having coffee!, you see that going for coffee has nothing to do with the caffeine and more to do with maintaining old and fostering new friendships. FACT: It is impossible to consider someone a friend in Croatia, until you have had coffee with them.
 
While this just seems normal to Croatians, what may not be understood is how this connectedness is in fact what offsets the negative effects of poverty and limited opportunity. Societies that have a higher level of connectedness have healthier members and lower crime. Trust and relationships within a community is one of the greatest contributors to the quality of life in a given community. In California, one city uses the question of whether or not its residents have five people they can call in an emergency as  an indicator into their overall well-being.  The idea here is that individuals who are better connected have a higher level of well-being as they are part of, and exist in a network of dependable individuals. Imagine what this says about Croatia. Five? Easy. Since Croatians are incapable of saying ‘no’ to a friend, you can always ask someone you know for help in an emergency (especially if that emergency is needing a place to stay for a night or two on the coast during the summer. CRISIS!).        
 
Having the ability to ‘chose’ where you want to live is a privilege. While America does hold the promise of opportunity and Croatia does have problems of its own, there are aspects of life here that I would find very difficult to exchange for what might just be a dream.
[uredio madmax17 - 30. studenog 2013. u 13:19]
"Smoke me a kipper, I'll be back for breakfast!" 🎸⚽🏀🎨
Kauboj
Kauboj
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 30.12.2003.
Poruka: 22.210
01. prosinca 2013. u 07:31
Amer dokučio "ono nešto".  Što jest, jest - puno je bolje biti besperspektivan u Hrvatskoj nego u Americi.  Glupo je to uopće uspoređivati.
Još da se perspektiva malo iznivelira, evo mene natrag prvim avionom.

No moram mu priznati ovo za zdravstvo.  Prije će Amer skužiti što to veže naše ljude nego ja ovo njihovo u vezi toga.

I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 06.03.2010.
Poruka: 28.213
01. prosinca 2013. u 08:42
Evo malo Sinja iz različitih kuteva









coobah
coobah
Dokazano ovisan
Pristupio: 18.09.2004.
Poruka: 18.594
02. prosinca 2013. u 13:16
Kauboj je napisao/la:
Amer dokučio "ono nešto".  Što jest, jest - puno je bolje biti besperspektivan u Hrvatskoj nego u Americi.  Glupo je to uopće uspoređivati.
Još da se perspektiva malo iznivelira, evo mene natrag prvim avionom.

No moram mu priznati ovo za zdravstvo.  Prije će Amer skužiti što to veže naše ljude nego ja ovo njihovo u vezi toga.

Vidi cijeli citat


Samo budala može ovaj tekst smatrati za neku pohvalu.


Ceterum censeo HNLem esse delendam
madmax17
madmax17
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 28.04.2007.
Poruka: 28.256
08. prosinca 2013. u 21:10
http://www.24sata.hr/news/pocinje-delozacija-14-obitelji-iz-zgrade-na-splitskim-krizinama-344464

isss gdje su sad referendumi 
[uredio madmax17 - 08. prosinca 2013. u 21:10]
"Smoke me a kipper, I'll be back for breakfast!" 🎸⚽🏀🎨
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 06.03.2010.
Poruka: 28.213
23. prosinca 2013. u 21:30

Tajne Dioklecijanovog podzemlja

 
18

Split je grad mnogih podzemnih misterija. Od brojnih poznatih i nepoznatih ratnih bunkera na koje se dan danas nailazi, preko napuštenih željezničkih tunela, sve cijelih podzemnih vojnih baza, poput dviju lociranih u Žrnovnici. No možda i najmisteriozniji objekt potjeće još od antičkog doba. Naravno, radi se o 1700 godina starom Dioklecijanovom akveduktu, sagrađenom istovremeno kad i slavna palača, kako bi car imao dovod kvalitetne izvorske vode  za piće, kupanje i zabavu.

Radi se o iznimnom građevinskom poduhvatu kada uzmemo u obzir da je vodovod, sa crpilištem na rijeci Jadro, dugačak preko 9 kilometara, te da kontinuirano prati nagib od 3%, bez obzira na teren kojim prolazi. Visinska razlika između početka i kraja je 33 metra. Stoga na ulazu u grad primjećujemo monumentalne kamene lukove nadzemne sekcije duge 180 i visoke 16,5 metara. No krećući se dalje prema Splitu, vodovodu se gubi svaki trag. Kanal se spušta duboko pod zemlju i nastavlja dalje ispod Brda, Ravnih njiva i Kopilice, sve do današnje Općine, gdje se, prema mnogim teorijama, nalazio veliki rezervoar odakle se voda dalje distribuirala manjim kanalima. Dio podzemne sekcije prolazi kroz kompaktnu stijenu, čvrstu tupinu, što tehnički aspekt prokopavanja ovog tunela čini još fascinantnijim.

Akvedukt je devastiran u 6. stoljeću za vrijeme Gotskih ratova. Sljedećih 13 stoljeća neće biti u funkciji, sve do 1880. godine, kada ga obnavlja slavni splitski gradonačelnik Antonio Bajamonti. Upravo povodom povijesnog dovođenja vode u grad, sagrađena je i slavna Monumentalna fontana. Nadzemni dio je obnovljen u nešto jednostavnijem obliku, a podzemne sekcije narušenog integriteta ojačane su glatkim kamenim pločama. Antički akvedukt koristio se sve do 1932. godine, dok nije sagrađen zasebni vodoopskrbni sustav. Od tada njime teče samo višak vode. Bilo kakvo korištenje te vode zabranjeno je 1948., nakon izbijanja epidemije tifusa. Konačno, 1979. godine, kanal je prekinut nizvodno od križanja Ul. Domovinskog rata i Puta Stinica.

Točna trasa vodovodnog tunela danas je uvelike nepoznata, a na nju se nailazi slučajno, kao u slučaju građevinskih radova na zgradi POS Brodarica, gdje je prije desetak godina jedna sekcija otkrivena, konzervirana i izložena unutar garaže stambenog objekta. Jedan od najbitnijih lokaliteta za istraživanje podzemnog dijela akvedukta danas se nalazi na Ravnim njivama, s ulazom na malenoj travnatoj površini na križanju Sarajevske i Boktuljinog puta. Tamo nas je poveo Tonći Rađa, iz splitskog Speleološkog društva „Špiljar“. Tonći ima 40 godina iskustva u istraživanju podzemnih lokaliteta diljem svijeta, što prirodnih, što umjetnih. Rezultat njegovog rada je i otkriće čak 80 novih životinjskih vrsta. Trenutno sa svojim suradnicima radi na osposobljavanju pristupa podzemnoj sekciji akvedukta, a autor ovih redaka je dobio jedinstvenu priliku da provjeri napredak radova.

U pratnji pirotehničara i speleologa Nikole Brnade, s Tonćijem ulazimo u kućicu lociranu u spomenutom parkiću. Navlačimo ribarske čizme, stavljamo kacigu i započinjemo dugo spuštanje strmim antičkim stubištem. Radi se o jednom od nekoliko pristupnih puteva koje su Rimljani sagradili kako bi iznosili građevni materijal, te vršili inspekciju i održavanje vodovoda. Pristup je često bio u obliku običnog šahta, no na ovoj lokaciji imamo kompletno sačuvano stubište koje vodi oko 15 metara pod zemlju. Na kraju nailazimo na veliki otvor i rupu dubine desetak metara, na čijem dnu čujemo žuborenje vode. Upravo na ovoj lokaciji su članovi „Špiljara“ montirali metalne stepenice koje vode oko 6 metara dolje, prema nevelikoj metalnoj platformi. Sa nje prelazimo na tanke metalne ljestve i spuštamo se dodatnih 3 metra, sve do samog tunela. Spomenute ljestve će uskoro također zamjeniti stabilnije metalne stepenice, čime će se prilaz znatno olakšati. Valja naglasiti i kako je konstrukcija potpuno samonosiva i niti malo ne utjeće na samu strukturu objekta, čime je izbjegnuta potencijalna problematika sa konzervatorima.

Nalazimo se u samom akveduktu, te stojimo u oko 30 centimetara bistre izvorske vode koja polako teče prema zapadu. Temperatura je iznenađujuće visoka, a zrak je u potpunosti zasićen vlagom. Iz usta izlazi para, a na lice izbija znoj. Najprije krećemo prema Solinu, tijesnom sekcijom visine samo 160 i širine 70 centimetara. Zidovi su glatki, a na početku je naznačena 1905. godina. Radi se o dionici koja je obnovljena u doba austrijske vlasti. Nakon dvadesetak metara stižemo i do originalnog rimskog tunela, nešto grubljih zidova i podloge. Voda na tlu se uzburkala i postala muljevita, a povećava se i njena dubina. Pojedini djelovi su djelomično zatrpani kamenim materijalom, pa provlačenje postaje sve teže. Okrećemo se na drugu stranu, vraćamo do okna i krećemo prema centru Splita. Ova sekcija je visoka oko tri metra i mnogo šira, što šetnju čini znatno ugodnijom. Sa stropa vise stalaktiti, a tamni tragovi na zidovima indiciraju da je razina vode nekoć bila mnogo viša – oko jednog metra. Nakon pedesetak metara dubina vode postaje tolika da je nemoguće nastaviti bez adekvatnije opreme. Nakon oko pola sata istraživanja, vraćamo se natrag do okna i penjemo na površinu. Tonći priča kako su prije nekoliko godina s ronilačkim odijelima prevalili oko 350 metara tunela prema zapadu, no na koncu ih je zaustavila šuma korijenja stabala i djelomično urušavanje svoda. Proći će još neko vrijeme dok se cijela trasa ne istraži i precizno mapira.

U međuvremenu, SD „Špiljar“ u garaži Brodarice planira postav izložbe fotografija akvedukta, odakle će zainteresirani biti u mogućnosti krenuti na obilazak podzemne sekcije na Ravnim njivama. Biti će im omogućeno korištenje zaštitne opreme (ribarske čizme i kaciga), a stručna pratnja će se sastojati od dva speleologa. Prve ture bi mogle krenuti već početkom sljedeće turističke sezone, a Splićani će dobiti jedinstvenu priliku da razbiju monotoniju, te malo bolje zagrebu ispod površine svoga grada.

Na linku se nalazi potpuna GALERIJA SLIKA.

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 06.03.2010.
Poruka: 28.213
02. siječnja 2014. u 01:41
evo još malo...

Splitska podzemna željeznica

 
15

Split je jedini hrvatski grad koji ima objekt kojeg bi se u nekom općenitom smislu mogao klasificirati terminom „podzemna željeznica“. Realno, radi se tek o 1,893 metra dugom željezničkom tunelu koji je 1979. na južnom dijelu nastao natkrivanjem usjeka, a na sjevernom dijelu ukopavanjem pruge. Radi se o vizionarskom projektu koji je značio začetak realizacije mnogo ambicioznijih planova o splitskom „metrou“, koji dan danas čeka na realizaciju. Konkretno, radi se o jednoj liniji prigradske željeznice koja bi trebala biti dvokolosječna, elektrificirana i protezati se na relaciji Split – Solin – Kaštela – aerodrom – Trogir. Svakih nekoliko kilometara bi bilo uređeno malo stajalište, a linijom bi prometovali moderni električni vlakovi, poput onih u Zagrebu.

Koliko je projekt tunela dalekosežno promišljen ukazuje i činjenica da je ovo praktički jedini potez dvokolosječne pruge u krugu nekoliko stotina kilometara. Također, ovo je jedini željeznički tunel u Hrvatskoj koji ima izgrađenu podzemnu stanicu, lociranu ispod Trga Hrvatske Bratske Zajednice, kod  Suda i MUP-a. Stanica se sastoji od dva perona duljine 100 i širine oko 5 metara. Kako bi ju se osposobilo potrebno je samo osigurati pješački prilaz prema površini. No iskorištenje punog potencijala ovog objekta, te njegovo stavljanje u funkciju, ipak zahtjeva mnogo više ulaganja. Tunel nema nikakav sustav ventilacije, te predstavlja smrtonosnu zamku za svakoga tko se u njemu nađe skupa sa dizelskom lokomotivom. Stoga, prije svega, potrebno je eliminirati prometovanje dizelskih vlakova, što se jedino može postići skupim projektom elektrifikacije i nabavke novih električnih vozila.

Splitska prigradska željeznica ipak operira i danas, te od 2006. godine malenim dizelskim vlakovima prometuje na relaciji Split – Kaštel Stari. No radi se o ne osobito praktičnom vidu transporta kojim se koristi samo manji broj ljudi. Što zbog neprikladne trase pruge kroz Kaštela, što zbog nepostojanja navike korištenja vlakova za gradsko prometovanje. Da bi se prigradska željeznica popularizirala, prije svega je potrebno probiti trasu do Trogira, čime bi se prugom povezao veći dio splitske konurbacije koju čini oko 300,000 ljudi. Od strane HŽ-a sporadično stižu najave ulaganja u splitski „metro“, no konkretnih poteza još uvjek nema. Nadu održava činjenica da ovih godina hrvatske željeznice prolaze kroz investicijski bum kroz koji su nedavno prošle autoceste, pa možda i splitsko područje doživi malo pažnje u tom smislu.

Dalmacija je preko sto godina zanemarivana i neopisivo mnogo kaska za ostatkom države, kad je željeznička infrastruktura u pitanju. Konačno uređenje Trga HBZ, stanice ispod njega, a posebno gradnja novog kolodvora na Istočnoj obali, su projekti za kojima Split očajnički vapi već desetljećima i čija realizacija će ovaj grad konačno staviti uz bok sličnim gradovima u Europi i svijetu.

U GALERIJI pogledajte kako tunel i podzemna stanica danas izgledaju. Šetajući u potpunom mraku i uz snažan miris čađe, primjećujemo mnogo detalja koji podsjećaju na napuštene metro tunele u Bronxu. Od brojnih grafita, preko ostataka hrane i pića, odbačenih grana stabala, sve do raznih kabela, strojnih djelova i kišobrana, pa čak i jednog madraca. Stanje uvelike nedostojno objekta koji je trebao biti na ponos gradu.





123
...
181920
...
262728