Dobro mi zvuči Dora, Magda, Marta, Ema, Klara, Karla, Laura, Nora, Zara, Jan, Sven, Kaja, Tena, Bartol

 

Dora ili Dorotea, kako u kojem dokumentu, se zvala moja baka, pa mi je to ime ostalo drago usprkos onim čudnim stihoglasoinotoklepcima okupljenim pod tim imenom. 

 

Jedno vrijeme sam se družila s curom iz Rovinja, zvala se Anica, dok je studirala ovdje u Zagrebu. S njom su po istom zadatku došle i njene frendice koje mi je nekom prilikom predstavila pod imenima Samanta i Debora. Ja sam mjesecima živjela u uvjerenju da su im to nadimci, a razuvjerile su me tek nakon mojeg direktnog pitanja upućenog njima da otkud im ti nadimci, te zašto i Anica nema neki takav. Ajme koji neugodnjak.

 

Još da mi je znati kako su se pisala njihova imena, ali nakon što sam onako izletjela, a vidjela ih 2 ili tri puta u životu, nisam se ni slova više usudila zucnuti na tu temu.

I da ne bi bilo zabune, i jednoj i drugoj su roditelji iz Hrvatske, ali je navodno to u Istri neko vrijeme bio trend.