shvatil si

al opet je pocetno slovo isto

danas najvise navijam za Monaco ikad

a poslije i za Borrussiu

Gledanje necega iz mrznje samo vodi do frustracija.

 

Meni je kao klincu drag bio Metz zbog Roberta Piresa dok sam gledao sazetke na Petici, onu jednu sezonu su se klali s Lensom (za naslov?) i tamo je igrao netko dobar, ne mogu se sad sjetit tko...

Ne sjecam se kluba u kojem je igrao Vladimir Šmicer prije nego je otisao propasti u Liverpoolom.

No u Francuskoj mi eventualno rival Marseilleu more biti Bordeaux, jer za razliku od Marseillea, u Bordeauxu i vecini prave francuske francuske sam bio, i Bordeaux mi je najlipsi grad tamo.

Lipsi od Lyona, lipsi od Pariza, lipsi od Nantesa....

basketas mi je stisnuo minus, jer navijam za Monaco protiv Zvezde

pametnom dost

jedna runda za petardu u Monacu

svima

Sad kada se već spominjao Monaco, a Kojot je spomenuo Pršu...Iako sam bio dosta mlad, ali ovako po sjećanju to je bila neviđena euforija oko njega(2004-2006).

Imam osjećaj da je čitav koncept momčadi bio na Prši, skoro svaka reklama, taktika za SP je bila šta će Pršo napraviti, dresovi Pršo i oni iz 98-e. Srna je bio enigma gdje je skoro svaki slobodnjak bio gol, dojam je bio da je svaku utakmicu uvaljao jednog ili svaku drugu..I naravno saga oko Kranjčara, tada sineka izbornika kao velike nade... 

Valjda tada u preddigitalno razdoblje bez e medija i interneta smo bili manje zasićeni nego danas i više iščekivali, te bili željni utakmica. Pogledat emisiju Petice je bilo važnije od lektire i škole, danas imam osjećaj da nemam nekad strpljenja pogledat sažetak od 2 minute bez da prebacim direkt na golove.