Grad kafića u kojima nitko ništa ne troši

Za Sinj se zna reći da je grad kafića. Samo u naselju Sinj broji se gotovo stotinjak ugostiteljskih objekata. Trg kralja Tomislava, popularna Pijaca kao središte grada i ulice koje se od Pijace granaju na sve četiri strane pretvorene su u veliki štekat, ne samo u dane Gospina blagdana.

U neopisivoj gužvi koja je vladala spomenuta tri blagdanska dana u večernjim satima nije bilo praznih stolaca, a kamoli stolova. Konobari su od rada padali s nogu. A pojedini ugostitelji podigli su i cijene. Pa je tako za dva pića, pivo i sok, trebalo platiti 50 kuna. Unatoč svemu, prosječni trodnevni prihod pojedinog ugostiteljskog objekta bio je manji od 10 tisuća kuna. Za poreznike.

U stvarnosti je bilo posve drukčije. Vlasnik jednog popularnog kafića koji nije u samom središtu priznao nam je da je samo on imao promet od gotovo 100 tisuća kuna. Za promet jednog kafića na Pijaci, koji ne spada u vodeće, “insajderske” informacije kažu da je u spomenuta tri dana imao stvarni utržak veći od 150 tisuća kuna, a prijavljeni, prema izdanim fiskalnim računima, između 12 i 13 tisuća.

OTKRIVENE NOVE POREZNE UTAJE: Šostarovi direktori spremili milijune kuna u džep

Ispečeno više od tisuću odojaka i janjaca

Evo još jednog zanimljivog podatka. Dobro upućeni u prodaju pečenja tvrde da je samo u “torovima” u Gradskom parku 14. i 15. kolovoza ispečeno više od tisuću odojaka i janjaca. Sve je prodano. Samo na prodaji pečenog mesa ostvaren je prihod veći od dva milijuna kuna. A kada se toliko pojede, mora se obilno zalijevati pićem koje se nije dijelilo badava. Poslije svega zaključak se nameće sam po sebi.

Slobodna procjenjuje da je kroz fiskalizirane račune u Sinju 13., 14. i 15. kolovoza ove godine evidentirano možda cijelih pet posto ostvarenog prometa, koji se procjenjuje na realnih 20-ak milijuna kuna. Ništa neuobičajeno. Reklo bi se da i sinjski ugostitelji, po ugledu na pretvorbeno-privatizacijske mahere, toliko vole Hrvatsku da bi je najradije imali u džepu.

Plaćati uredno porez!? Ma, ni u bunilu. Ali će se zato među prvima busati u svoja hrvatska prsa – bilo da obavljaju djelatnost kao obrtnici, vlasnici tvrtki, preko braniteljskih zadruga, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava ili kroz neki drugi oblik – te verbalno tjerati pravdu za besplatno zdravstveno osiguranje, školovanje i sve ono na što se troši porezni novac.

A poreznici? Oni su se u ovom slučaju držali sa strane. Nisu smetali. Možda će i za to biti dodatno nagrađeni. Jer, radili ne radili, njima plaća ide. Kao i tolikima iz prekobrojne državne administracije koje mi plaćamo da bi nas oni povlačili za nos.

SVE ZA HRVATSKU, PLATIT POREZ NI ZA ŠTO...