Miljenko Jergović objavio je nekrolog Arsenu Dediću koji će razbjesniti sve koji su Arsena poznavali. Esej se zove se ”Usamljenik u hrvatskom svemiru”. Arsen je bio sve prije nego osamljen - bio je društven, šarmer, nečuveno duhovit dalmatinski zajebant, uvijek na ulici, u kafani, popularna pop-zvijezda čiju je ljubavnu avanturu s Gaby pratio je iz broja u broj Zlatarov tabloid ”Plavi vjesnik”. Sa svim je živima surađivao, svirao, pjevao, prijateljevao, imao je bezbroj prijateljica i muza, oblokavao se s Rosenbaumom u Lenjingradu, s Becaudom po Rusiji, s Endrigom u Zagrebu i Genovi... S Okudžavom - čak se i ja pojavljujem u jednoj njegovoj pjesmi koju je posvetio Okudžavi i njegovu dolasku u Šibenik preko Perkovića (duga priča). Do zadnjeg časa štipao je konobarice, svima spuštao, zafrkavao se, bio je duhovot i kad je postao mračan, a tu i tamo odjebao bi kojeg novinarskog ili sličnog grebatora koji bi mu se pokušao insinuirati. Inače potpuno nesposoban da izdrži pet minuta uobražene osamljenosti, značajnu smrknutu pozu ”osamljenika u hrvatskom svemiru” koja pristaje mrzovoljnom kompleksarošu bez dovoljno talenta i ljudske širine. To su ti novinski književnici kojima je sve japaja, a tema ih ne zanima, ne nude nikakve podatke, sjećanja, izjave, bilo što, samo svoje konstrukcije, prazne riječi i lažne emocije - zapravo emocije nisu lažne, ali nemaju veze s predmetom. Žalosno i bijedno, regbi.