Po mome mišljenju 10 najvećih uspjeha HR sporta gledano iz aspekta apsolutnog iznenađenja
10. Snježana Pejčić, bronca iz Pekinga, doslovno su samo njezini i trener znali da se uopće natječe, a kamoli da ganja medalju.
9. Hrvatska - Danska 3:0. Svi smo znali da smo jaki, ali da ćemo pomesti branitelja naslova s 3:0 nitko to nije mogao očekivati, lob Šukera dan danas je jedan od naj golova svih Eura
8. Nikola Pešalov, zlato Atena. Pričalo se o nekom Bugarinu po Splitu koji vozi ljubavnicu na prednjem sicu, a na zadnjem ženu i djecu, ali nisam ga uopće shvaćao ozbiljno. Ko on će potaracat sve i uzet zlato, nema šanse
7. Iva Majoli, Rolland Garros. Dan danas mi nije jasno kako je osvojila GS, a mislim da je isto kao kod Martine Hingis. Sjećam se meča, 1/4 mislim, kad je Iva izvukla nemoguć poen, ova je doslovno legla na zemlju od jada, a Iva isto, ali od sreće
6. Nastavljamo s tenisom, SAD:HRV 2-3, Hasta la vista USA. Poslije Gorana jedini put kada sam probdio noći radi tenisa. Uopće ne znam zašto, vjerovatno što su Ameri bili puni sebe, Agassi, Roddick i braća Bryan. Ljuba masakrirao Agassija, te famozni parovi ( dan danas mi je to najbolji meć parova ikada u zivotu sta sam pogledao), te kasnije Ljubo s Roddickom. Kasnije osvojili, ali realno u Carsonu, mislim, nitko nam nije davao ni 20 posto šanse
5. Idemo prema vrhu, pa se moramo vratiti na nogomet. Hrvatska - Njemačka 3:0! Ne znam kako bi opisao svoje stanje, apsolutni delirij, nešto nemoguće za objasniti. Svi smo mi govorili, znamo, jaki smo, bla bla, ali svi neutralci nam nisu davali ništa više šanse nego Bugarima 94te.
4. Istranin Crnogorac
Lik poroka sve golubiće, da mu se cijela Hrvatska poklonila, konobar iz ćaćine konobe, donio zlato Hrvatskoj, svaka čast majstore!
3. Janica Kostelić na ZOI, jednostavno da mi je bilo tko rekao da će se vratiti s 4 medalje, mislim da bi ga poslao u kurac! Da je skijanje imalo disciplina ko plivanje, Hrvatska bi imala barem 10 medalja od Janice. Žena je doslovno gazila sve sa stilom. Apsolutno zarazila Hrvate s praćenjem skijanja!
2. ENG-HRV 2:3 Vjerovatno dan danas se pitam što sam odbio tu kartu, zašto nisam pošao, nije stvar da nisam vjerovao, nego uopće nisam ni mislio da se uopće žele naši suprostaviti i nadigravati. Kad ono, 10 min, mi vodimo 2:0, kasnije penal smiješni, te 2:2, kontaš gotovo, kad evo nas opet, ludnica, Petrić! Jedina reprezentacija koja je Engleze u ovakvom formatu tukla i doma i u gostima!
1. Po meni najveća senzacija HR sporta, zlato rukometaša u Portugalu 2003. Ko dan danas se sjećam utakmice s argentinom, te crvenog kartona Pere, te pljuvačine starog idiota Sušeca. Sljedila je pobjeda na guzove kontra Francuza, gdje su se već svi oprostili od reprezentacije, kasnije su slijedile sve bolje i bolje utakmice, onda polufinale s ESP, te simultanke Masipa i Kete, pa finale s Švabima, gdje je Lac, Ivano i ostali poharali svijet i popeli se na kriv svijeta!
Ima još mnogo tega, ovo je onako iz glave, stvar je u tome šta je dosadno čitat ovako vaše liste, a praktički nemaš nikakvog gušta čitat!