NASER (Džemala) Orić bio je tokom većeg dela rata komandant Osme operativne grupe Armije BiH i direktno je komandovao pohodima na sela srebreničke, bratunačke, skelanske i zvorničke opštine. Ova jedinica prerasla je 1. januara 1995. godine u 28. diviziju Armije BiH, a Naser Orić je ostao komandant. Ukupno je u ovom delu Podrinja ubijeno 3.260 Srba, a još 59 se vode kao nestali.
- Za događaje u Srebrenici optužena su 22 Srbina, a do sada su osuđena sedmorica, i ukupno su dobili 123 godine zatvora - govori Milovoje Ivanišević direktor Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom. - Može se pretpostaviti da će broj godina narasti na 500. A, u zločinu nad Srbima u ovom kraju optužen je samo Naser Orić koji je dobio dve godine.
UGLAVNOM KLALI
PREMA rečima Ivaniševića, mnogi srpski civili ubijeni su brutalno, kamama, sekirama, noževima i maljevima. U sedam masovnih grobnica pobijenih seljana Donje i Gornje Kamenice kod Zvornika, na primer, pronađena su 53 tela, od kojih je svega troje ubijeno iz vatrenog oružja. Posle zločina u selu Podravanje, slike masakriranih ljudi obišle su svet. Tada se oglasio i Sinod Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Pavle je održao pomen nevinim žrtvama.
U Ratkovićima, čisto srpskom selu sa 338 stanovnika, 21. juna, 1992. godine, desio se stravičan zločin. Naselje su napali bojovnici Nasera Orića, tada pripadnici Patriotske lige i “zelenih beretki” i mržnjom opijeni meštani susednih sela. Sve kuće su spaljene, a u nekima i ukućani. Ne može se još saznati tačan broj ubijenih. Selo je već 14 godina pusto.
Tela su ekshumirana (svega 17), a obdukciju su 11. jula 1993. godine obavili dr Zoran Stanković, tada patolog na VMA, i medicinski tehničar Momčilo Vučković.
- Ponovo mi se vraćaju sve te slike. Išli smo 10 kilometara od jedne do druge razrušene i spaljene kuće, vadili tela u poodmakloj fazi raspadanja, a druge nalazili usput i pored ruševina. Neki leševi su imali tragove životinjskih ugriza.
ŽIVOTINJSKI UJEDI
F-S-6: Prodanović Živan, radnik, rođen 1967. godine u selu Ratkovići. Obdukcija u selu Fakovići.
- Nađene su samo kosti ljudskog porekla - lobanja, slabinski i kičmeni pršljen, tri rebra, leva lopatica, cevasti deo obe laktice i desne žbice, karlične kosti, oglodane butne kosti... - čita obdukcioni nalaz dr Stanković. - Na kostima su registrovana oštećenja nastala od životinja.
Dobrina Prodanović, Živanova majka, uzela je tog 11. jula lobanju u ruke. Prigrlila ju je uz svoje lice.
F-S-1 Pavlović Milovan, rođen 1919, seljak, obdukcioni nalaz:
“Telo izvučeno iz đubrišta...kružni otvori u predelu leđa, ulazne rane prostrelina (četiri)... Odvajanje glave od tela... prelom kostiju leve podlaktice dejstvom tupog predmeta. Smrt je najverovatnije ubilačkog porekla.
Smrt svih ubijenih u selu bila je “ubilačkog” porekla.
- U pet kilograma papira koje sam odneo u Haški tribunal nalazi se 128 tela, dokaz postojanja tih ljudi. U tim dosijeima sa obdukcija su svedočenja o povredama, oruđima, uzrocima i poreklu smrti. To je svedočenje koje nije uvažio Tribunal u Hagu.
U SRPSKIM selima vlada muk i tišina dok se u okolnim muslimanskim selima Srebrenice i Bratunca gde su se vratili Bošnjaci slavi do kasno u noć.
U selu Previja kod Srebrenice, rodnom mestu zloglasnog Naserovog pomoćnika Zulfe Tursunovića, se čuju kratki rafali iz automatskog oružja. Slave dolazak Nasera Orića na slobodu. Ogorčenje zbog sramne presude od samo dve godine obuzelo je srpski živalj u Birču i Podrinju gde je Naser sa svojom vojskom pobio 3.263 osobe i popalio 136 sela do temelja. Među ubijenim su polovina žene, deca i starci.
- Ogorčeni smo i na vlasti Republike Srpske. Pa zar službenim kolima i pratnjom policije RS, potpresednik Skupštine RS Šefket Halilović odlazi na doček Naseru u Sarajevo. Njegov najbliži ratni savetnik, načelnik SO Srebrenice Abdurahman Malkić, bio je prvi na dočeku Orića u Sarajevu. Bruka za brukom. Tražimo od institucija Republike Srpske da odmah prekinu saradnju sa haškim sudom, jer se ona svela na odvođenje i suđenje samo Srbima - kaže Dragan Zekić, predsednik Boračke organizacije Srebrenice.
Na vojničkom groblju sav u suzama Brano Vučetić pali sveće svom ubijenom ocu Radivoju, majki Radojki i bratu Milenku. Svi ubijeni u Bjelovcu u novembru 1992. godine.
- Ja sam ostao sam. Bio sam zarobljen i dva meseca sam proveo u Naserovim kazamatima u Srebrenici. Mučili su ljude, tukli ih, zlostavljali... - kaže Brano.
Nedaleko od njega njegova komšinica Slavka Matić pali sveće za dve ubijene ćerke i supruga Radivoja.
- Da postoji pravda, pa taj zlikovac Naser i njegovi saradnici bi bili osuđeni na doživotne robije. Dve trećine od 3.282 srpskih žrtava Orićeve horde su obezglavile, odsecale delove tela i, na kraju, spaljivale - kaže Slavka Matić, koja je ostala bez igde ikog svog.