rekao bih da je za sretan narod najpotrebnije da se ima normalan zivot...a ne da je hrvatima glavno u mislima kako ce prezivit ovaj mjesec do sljedeće plaće...ako je uopće ima...
i onda iz tog nezadovoljstva non stop samo izlaze te glupave price o hrvatima,srbima,ustama,cetnicima,1941,1991 itd...
da je ljudima lako u zivotu,pucao bi im kurac i tko vodi drzavu,i kakav je on....jednostavno pucao bi im kurac za politiku...kao sto npr mene politika niti najmanje nezanima(a isto tako i 99% ostalih ljudi) niti ju ikad itko komentira u drzavi u kojoj sada zivim...

Ali samo kod nas su vojnici ubijani poslije rata(a i civili)
Koliko je to njemačkih vojnika pobijeno poslije rata,oni koji su zaslužili su osuđeni a ostali vojnici nastavili sa normalnim životom
Kao što je jednom mom starijem poznaniku rekao bivši njem.vojnik koji je poslije rata živio normalan život,da je bio samo vojnik i ko nije znao služiti Hitleru,ne bi znao ni Adenaueru.

Die 6. Armee der Wehrmacht
 
91.000 ih je zarobljeno u Stalingradu...i godinama su ubijani u ruskim gulagima i nakon rata...
kući ih se vratilo samo 5.000

iako opet to nije kao ovo sto se dogodilo u hrv...pogotovo ovaj dio sa civilima..
jedino neznam,moguce da je i u poljskoj bilo ubojstava civila..pogotovo onih koji su se usudili reci nesto protiv sovjeta i njihovih zlodjela..al opet,i to je neka malo druga stvar

Baranja je dijelom SHS od 1918

nije bila dijelom Hrvatske sve do 1945, kad je izuzeta iz Vojvodine i predana SR Hrvatskoj

Baranja, Bačka i Banat su ratni plijen koji do 20.stoljeća nikada nije bio u posjedu Jugoslavena (bilo Srba ili Hrvata), niti su tamo slavenski narodi bili etnička većina do 1918. (većina su bili Mađari i Njemci).

Zapadna Istra (potez Pula - Umag) je također ratni plijen koji do sredine 20.stoljeća nikada nije bio u posjedu, niti imao hrvatsku etničku većinu, no nažalost u komunističkoj Jugoslaviji je tamo naseljena komunistička elita koja nema veze s vezom sa Hrvatskom (većinom povlašteni činovnici srpskog i muslimanskog porijekla) koji se danas ironično nazivaju "Istrijanima" (što vjerujem tamošnjim domaćim Talijanima diže kosu na glavi).

Jedino je Međimurje bilo čisto etnički hrvatsko, ali u dijelu Austro-Ugarske pod direktnom Mađarskom vlašću.


Što se Hrvata tiče, većina je do 1944. bila u domobranskoj (ustaškoj) vojsci, dok su u partizanima i četnicima bile nacionalne manjine nezadovoljne hrvatskom vlašću na području NDH.
Jedino se u dijelu Dalmacije pod direktnom talijanskom vlašću, te Međimurju, Baranji i Bačkoj pod direktnom mađarskom vlašću moglo naći nešto više Hrvata u partizanskim redovima.
A naravno, tamo od 1944. kada je dobar dio ljudi vidio kuda stvari idu, onda je i veći dio Hrvata prebjegao u partizane.


Također, treba napomenuti svima onima koji crtaju kojekakve "dodrinaške" NDH karte kako je činjenica da NDH nikada nije ostvarila, niti imala potpunu kontrolu nad svim tim područjima.

Sriem, Banat i Backa - tri srca junacka - to nista, a?

Jugolevicarska retorika, kad su u pitanju Hercegovina i Bosna onda su granice neupitno i sveto slovo na papiru, kada su u pitanju Medjimurje ili Baranja, onda su oni neupitno hrvatski prostori... odnosno, kako se njima svidja, granice su malo promjenjive, malo cvrste kao granit i nepromjenjive... boooring...

Partizani.

No, sama činjenica kako su oni bili najbolje riješenje u tom trenutku, ne znači da je samim time to automatski bilo općenito dobro riješenje. Upravo je zato potrebno kritičko sagledavanje i partizanskog pokreta u Hrvatskoj u kojem se prikladno poštuje borba protiv fašizma, ali se isto tako i propituje uloga pojedinaca i skupina u svemu tome i osudi sve ono što je loše.

Usporedbe radi, svi se danas slažemo s ocjenom kako je Domovinski rat vrijednost suvremenog doba za našu Domovinu. Ta je borba, prema tome, ono što je dobro i ispravno, poput partizanske borbe protiv fašizma. No, često će se čuti velike kritike na račun pojedinaca ili skupina u ratu, npr. kritike na račun Tuđmana ili tada aktualnoga vodstva, baš od strane onih koji ne dopuštaju, recimo, kritiku Tita zbog zločina koje su partizani činili u ili nakon rata. Dakle, mnogo je dvostrukih standarda u svemu ovome, bilo s koje strane se gleda. Ne ulazim u opsege zločina, nego samo ukazujem na činjenicu kako i jedni i drugi imaju često isti modus, koji im se sviđaju, njima se gleda kroz prste.