Baranja, Bačka i Banat su ratni plijen koji do 20.stoljeća nikada nije bio u posjedu Jugoslavena (bilo Srba ili Hrvata), niti su tamo slavenski narodi bili etnička većina do 1918. (većina su bili Mađari i Njemci).
Zapadna Istra (potez Pula - Umag) je također ratni plijen koji do sredine 20.stoljeća nikada nije bio u posjedu, niti imao hrvatsku etničku većinu, no nažalost u komunističkoj Jugoslaviji je tamo naseljena komunistička elita koja nema veze s vezom sa Hrvatskom (većinom povlašteni činovnici srpskog i muslimanskog porijekla) koji se danas ironično nazivaju "Istrijanima" (što vjerujem tamošnjim domaćim Talijanima diže kosu na glavi).
Jedino je Međimurje bilo čisto etnički hrvatsko, ali u dijelu Austro-Ugarske pod direktnom Mađarskom vlašću.
Što se Hrvata tiče, većina je do 1944. bila u domobranskoj (ustaškoj) vojsci, dok su u partizanima i četnicima bile nacionalne manjine nezadovoljne hrvatskom vlašću na području NDH.
Jedino se u dijelu Dalmacije pod direktnom talijanskom vlašću, te Međimurju, Baranji i Bačkoj pod direktnom mađarskom vlašću moglo naći nešto više Hrvata u partizanskim redovima.
A naravno, tamo od 1944. kada je dobar dio ljudi vidio kuda stvari idu, onda je i veći dio Hrvata prebjegao u partizane.
Također, treba napomenuti svima onima koji crtaju kojekakve "dodrinaške" NDH karte kako je činjenica da NDH nikada nije ostvarila, niti imala potpunu kontrolu nad svim tim područjima.
[uredio Papa Bear - 13. travnja 2016. u 13:02]